Radeći reportažu o naselju Bolfan u dvorištu jedne kuće ugledali smo dva Citroena oldtajmera. Njih je restaurirao i doveo u vozno stanje Stjepan Komar rodom iz susjednog Cvetkovca. Stjepan je 84. godišnji umirovljenik bistre glave i vedroga duha koji se ovim hobijem bavi već 23 godine.
-Po zanimanju sam finomehaničar za pisače, računske i knjigovodstvene mašine, a radio sam u Finomehanici u Varaždinu. Nama se najviše isplatilo popravljati velike knjigovodstvene mašine jer kad je banka trebala napraviti završni obračun nisu pitali kolika je cijena popravka – rekao je Stjepan Komar.
Stjepan je u mirovini već 28 godina, a obnovom pisaćih mašina bavi se 21 godinu.
-Dosad sam ih obnovio preko tisuću pisaćih mašina od čega je 90 posto njih u funkciji. Najstarija je američki Remington iz 1894. godine. Prije deset godina bio sam u muzeju pisaćih mašina u Italiji. Muzeju sam poklonio jednu svoju pisaću mašinu, a od njih sam kupio tri. Inače, stare pisaće strojeve kupujem na placu ponajviše u Koprivnici – pojasnio je Stjepan.
Stjepan je sa svojim sinovima u Italiju putovao u staroj ‘Žabi’ iz 1971. godine. Radi se o Citroenu DS21 Palace u kakvom se vozio general Charles de Gaulle koji je u funkciji francuskog predsjednika 22. kolovoza 1962. preživio atentat. Smatra se da je atentat preživio zahvaljujući hidrauličnom ovjesu pa je vozač, nakon što su mu mecima izbušene gume, podigao karoseriju na najviše i uspio maknuti predsjednika s mjesta atentata.
-Auto ima hidraulički ovjes, hidraulički volan i hidrauličke kočnice i to sve na istoj pumpi. Uz njega imam i Citroen BS20 Break i Citroen CX Prestige iz 1984. godine. Sa najstarijim DS21 Palace koji sada ima 52 godine bio sam čak i u Parizu na old tajmer susretu. Bilo je to 2005. godine i za taj poduhvat sam u ‘Žabu’ ugradio plin jer mu je inače potrošnja preko 11 litara. Auto sada na satu ima 273 tisuće kilometara – rekao je Stjepan.
Stjepan je član Citroen kluba Hrvatske te Old Timer kluba Varaždin II.
-Želim reći da su mi oldtajmer susreti očvrsnuli obitelj jer sa mnom na susrete idu i sinovi pa čak i snahe i unuci. Član sam i Aerokluba Varaždin, a aktivno sam od 1972. pa sve do 2005. godine letio na Zlinu i Cesni. Godine su napravile svoje pa u posljednje vrijeme uživam prvenstveno u svome zanatu, restauraciji pisaćih mašina – završio je Stjepan.
Naš sugovornik namjerava sve svoje pisaće mašine donirati Gradu Ludbregu i s gradonačelnikom Bilićem dogovara modalitete realizacije. Naime, Stjepan želi da njegove mašine nađu svoje mjesto na atraktivnoj lokaciji kako bi bile dostupne što većem broju građana jer puno je truda uloženo da ne bi bilo viđeno.
