Uskrs nam uvijek pada u proljetnom vremenu kada se sva priroda počne buditi preobražena novim životom. To čudo prirode uvijek nas iznova zadivljuje i pokazuje kako je život neuništiv, uvijek se iznova rađa, jači od svega.

Sveta Terezija Avilska nalazi u prirodi jednu prekrasnu sliku koja joj na zadivljujući način potvrđuje istinu o uskrsnuću i novom životu nakon smrti. To je slika svilenog prelca.

Poznato je kako se gusjenica svilenog prelca u jednom trenutku života začahuri, kao da samu sebe položi u lijes ili grobnicu kao da si oduzima život.

Međutim u toj čahuri se, nakon izvjesnog vremena, događa misterij preobrazbe života ove gusjenice. Iz čahure, u koju je ušla gusjenica, nakon izvjesnog vremena čudesno izlazi prekrasni leptir.

Ne baš simpatična gusjenica se pretvorila u prelijepog leptira. To je sada jedan posve novi život, puno ljepši od prijašnjeg. Gusjenica koja je prije naporno i mukotrpno gmizala i puzala, sada dobiva krila i s lakoćom leti.

U toj slici iz prirode svetica je vidjela sliku ljudskog života, smrti i uskrsnuća. Bolešću ili starošću, ljudsko izmučeno tijelo, o uskrsnuću doživljava pretvorbu i nastavlja živjeti posve novim životom.

Vidimo kako nam sama priroda govori o Bogu i njegovoj stvaralačkoj mudrosti, ali nam govori i o tajni ljudskog života, o smislu i cilju koji je Bog odredio za svaku ljudsku osobu. I ljudski život, ljudsko tijelo, završava u nekoj čahuri, grobu, ali nije predviđeno da tamo ostane i nestane, nego da se preobrazi u novi život. Bog je predvidio da čovjek živi, a ne da nestane.

Isus nam je svojim uskrsnućem objavio tu istinu koja je dala smisao našem životu. Zato apostol Pavao, koji nosi u sebi duboko iskustvo istine uskrsnuća, ne samo da se smrti ne boji, nego joj se ruga i s podsmijehom provocira pitajući je: „Gdje je smrti pobjeda tvoja? Gdje je smrti žalac tvoj?“ (1Kor 15,55).

Apostol poručuje vjernicima svoga vremena, koji su imali sumnje s obzirom na uskrsnuće od mrtvih, da je uzaludna njihova vjera ako nema uskrsnuća, i dodaje: „Ako se samo u ovom životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi“ (1Kor 15,19). Ovaj život je prekratak da bismo svoju sreću samo na njemu bazirali.

Vjera u uskrsnuće dala je snagu nebrojenoj povorci Isusovih učenika da izdrže sve životne patnje, do mučeništva, jer kako veli sveti Pavao: „Sve patnje sadašnjeg vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja će se objaviti u nama“ (Rim 8,18). Sa Isusovim uskrsnućem Bog nam poručuje: boli i patnje su prolazne, a njegov život u nama pobjeđuje i za vječno ostaje.

Zato je Uskrs blagdan radosti i klicanja jer nam poručuje da naš život, bez obzira na bolesti i iznemoglosti, ne ide prema smrti nego prema Životu. Ovaj radosni navještaj neka bude trajno živ u našoj nutrini kao nepresušni izvor utjehe, sigurnosti i nade.

Želim svima vama, sretan i blagoslovljen Uskrs sa željom da radost i snaga Uskrsloga trajno boravi u vašim srcima i u vašim domovima.

Kristijan Stojko