);
Uvijek su bili ‘posebni’

Uvijek su bili ‘posebni’

Međimorec, Strah, Crnković, Kivač, Busija, Zrinski. Kad čujete ova prezimena s velikom vjerojatnošću pogađate da ćemo govoriti o naselju Apatija. Ovo naselje udaljeno je četiri kilometra sjeveroistočno od grada Ludbrega, a najviše stanovnika imalo je 1931. godine kada je popisano 416 duša. Na posljednjem popisu 2021. godine broj ljudi se gotovo upola smanjio te sada u Apatiji u 63 kućanstva živi 230 stanovnika. Za više pojedinosti o ljudima i samom naselju pitali smo članicu Vijeća mjesnog odbora Apatija Mirjanu Novak. Mirjanu smo zatekli na njezinoj parceli na kojoj uzgaja eko lješnjake i češnjak također s eko certifikatom. Osim toga ima zasađene i novogodišnje jelke, a kao i većina mještana, zajedno sa suprugom, bavi se zemljoradnjom i uzgojem žitarica.

-Mi Apatinčani smo uvijek bili posebni. Za vrijeme 2. svjetskog rata poskidana su sva zvona sa zvonika u svim selima jer je trebao metal za proizvodnju streljiva, a jedino smo mi svoje zvono sakrili. To zvono se i dan danas nalazi u našoj mjesnoj kapelici Presvetog srca Isusova koja je zaštićeni spomenik od strane Ministarstva kulture. Kapelica je jedinstvena po hrvatskom pleteru i unutrašnjosti koju je tehnikom žbukorez 1941. godine oslikao varaždinski slikar Julije Merlić. Za uređenje kapelice smo već u tri navrata dobili novce od Ministarstva kulture, a upravo ove godine kreće unutarnja obnova u vrijednosti 10 tisuća eura – rekla je Mirjana Novak.

O mjesnoj kapelici u Apatiji brinu Renata Modrić i Marija Vucković, baš kao što su o seoskom igralištu, klupskim prostorijama i nogometnom klubu Dinamo brinuli otac i sin Franjo i Dejan Zrinski.

-Dejan je napravio ambiciozni plan i projekt uređenja tog prostora s nogometnim terenom na kojem su igrali čak i prvoligaški igrači kao npr. Veldin Karić koji je dvije godine nastupao za naš klub Dinamo Apatija. Trebale su se graditi i tribine s popratnim sadržajima, ali je došlo do financijskih poteškoća, narasle su kamate, projekt nije ostvaren pa je ovo zemljište ponuđeno na prodaju kako bi se pokrili dugovi. Grad Ludbreg je na tom području postavio dječje sprave za igru koje će biti izmještene na novu lokaciju u samom središtu naselja. Naime, tu će se, baš ove godine, rušiti dvije dotrajale stare zgrade koje ne samo da nagrđuju naše mjesto nego i predstavljaju opasnost za ljude – pojasnila je Mirjana.

Mirjanu smo zatim pitali o poznatim osobama koje su ostavile trag u povijesti naselja Apatije.

-Našeg domaćeg svećenika Matiju Crnkovića pogubili su partizani za vrijeme 2. svjetskog rata i to je tužan događaj. Ali imamo mi i zanimljivu te istovremeno i šaljivu priču o nastanku nadimka ‘Presvetli’. Naime, ludbreški spisatelj Mladen Kerstner često je boravio u Apatiji gdje je uočio Andriju Hladnića kojega su mještani zvali ‘Presvetli’. Naš apatijski ‘gospon fulir’ uvijek se ponosio kako je u Riz baru u Zagrebu plesao sa suprugom Ive Robića. Zato je Kerstner jednom od svojih glavnih likova u Gruntovčanima Imbri Grabariću ‘zalijepio’ nadimak Presvetli pa se mi sada možemo hvaliti da se to ne bi desilo da nije bilo našeg mještanina Andrije – rekla je Mirjana.

Na kraju ove priče o naselju Apatija izrazimo nadu da će se unatoč iseljavanju mladih u gradove iz tih istih gradova mnogi vratiti. Naime, svaki ljudski organizam u zrelim godinama traži opuštanje u skladu s prirodom, a Apatija nadomak Ludbrega svakako ima puno toga za ponuditi. Možda neki krenu Mirjaninim putem i započnu baš s eko proizvodnjom koja će u budućnosti biti još više na cijeni.

Na odlasku Mirjana se sjetila i apatinjskih bandistov.

-Molim vas spomenite i njih jer oni su uvijek svirali na svadbama. Ivan Međimorec svirao je trubu, Đuro Žugec harmoniku, Antun Stanko violinu, Slavko Petrić saksofon, Josip Crnković svirao je gitaru i pjevao, a Rudolf Denačić bubnjeve. Naši mužikaši su nekad bili jako popularni baš kao i Kerstnerova televizijska serija ‘Dirigenti i mužikaši. A možda je Kerstner scenario za tu seriju napisao upravo zbog naših mužikaša – završila je Mirjana.

Ova priča ima dva završetka. U drugom završetku autor ovih redaka prisjetio se još jedne zanimljivosti koja karakterizira baš Apatiju. Poznato je da u svim naseljima kućni brojevi na desnoj strani ulice imaju parne brojeve, a na lijevoj neparne. No to nije slučaj u Apatiji. Ovdje su s obje strane glavne ulice neparni brojevi, a ulica koja s glavne skreće u desno prema nogometnom igralištu s obje strane ima parne kućne brojeve.

error: Sadržaj je zaštićen !!
Skip to content