U sklopu obilježavanja 80 godina rada i djelovanja Gradskog društva Crvenog križa Ludbreg održana je edukativna radionica “Pod teretom očekivanja: Učitelji i mladi u fokusu. Radionicu su financirali Grad Ludbreg i općine regije Ludbreg u sklopu projekta Tima psihosocijalne podrške Gradskog društva Crvenog križa Ludbreg. Predavanju je nazočio i gradonačelnik Dubravko Bilić.
-Prije dvije godine u razgovoru s gradonačelnikom Dubravkom Bilićem i primjetnim razvojem i svim teškoćama s kojima se nose prosvjetni djelatnici, ali jednako tako djeca i roditelji došli smo do toga da bi bilo dobro osnovati psihosocijalnu podršku u sklopu naše organizacije. Formiran je tim psihosocijalne podrške, koji se sastoji od tri psihologa, socijalna djelatnice, odnosno sociologa i Nebojše Buđanovca koji je supervizor – pojasnila je Mirjana Jerbić, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Ludbreg. Istaknula je kako svatko može nazvati i zatražiti pomoć.
-Polako je to sad već i uhodano, naši psiholozi koji rade cijelo vrijeme imaju brojeve telefona i korisnici također imaju njihove i oni se međusobno čuju, neki put me traže da dođu u prostor Crvenog križa kad nema nikoga, kad su potpuno sami, tako da ono osnovno pitanje anonimnosti i povjerenja je potpuno zadovoljeno – kazala je M. Jerbić te dodala kako su tijekom prošle godine odradili dvjestotinjak razgovora. Grad Ludbreg u tu svrhu izdvaja 10 tisuća eura godišnje, a tim psihosocijalne podrške koji osim u trenucima prirodnih ili drugih katastrofa izlazi na teren ima zadatak i biti podrška stanovništvu na području djelovanja društva.
-Oni su tu da olakšaju, usmjere u slučaju potrebe prema daljnjim psiholozima, psihijatrima u slučaju da je potrebna opsežnija opservacija. Generacije se mijenjaju, svakih 20 godina izmjenjuje se generacija. Oni danas kao da žive u dva paralelna svijeta i jedan svijet su društvene mreže, drugi svijet je realnost i oni se gube u tom svijetu i nameću im se neka pravila koja mi nekad nismo imali i jednostavno zaboravljaju na ono što je realno – rekla je M. Jerbić te dodala da je upita i poziva sve više što dokazuje potrebu za postojanjem tima.
Aktivna edukativna radionica obrađivala je temu učitelja/odgajatelja/osobe koje rade s djecom, kako se snalaze pod pritiskom očekivanjima propisanog programa, roditelja i društva općenito. Zbog velikog broja obaveza i odgovornosti posljedica je narušavanje mentalnog zdravlja te kako prepoznati trenutak vlastitog ruba i kojim alatima možemo si sami pomoći.
-Kada govorimo o pritisku koji se u današnje doba stavlja pred same učitelje i sve one koji rade s djecom, naravno da se onda taj pritisak moguće odražava i na njihov način rada. Različita istraživanja su u stvari pokazala da stres koji ljudi koji rade s djecom, općenito govoreći, doživljavaju ima utjecaja ne samo na nastavnike, na njihovo zadovoljstvo životom, njihovo mentalno zdravlje, već i na cijelu školu, ljude koji rade u toj školi, naravno i na učenike koji su u tom razrednom odjelu, jer posljedično i oni osjećaju taj stres nastavnika- kazala je Melita Horvat, magistra psihologije. Naglasila je kako su uzroci stresa različiti, od velikih očekivanja koja se stavljaju na nastavnike od strane njihovih kolega, uprave škole, ministarstva, agencije za odgoj obrazovanje, roditelja i učenika.
-I ta očekivanja nekako često nisu realna i nastavnici s obzirom na sve promjene koje se događaju unutar školskog sustava često ne mogu udovoljiti tim očekivanjima. I oni sami od sebe naravno imaju očekivanja, žele uvijek biti dostupni učenicima, biti na razini i održati nekako svoju kvalitetu rada i onda u principu to sve skupa zajedno dovodi do stresa – kazala je M. Horvat.
Spomenula je i kako danas zanemarujemo emocije, pa djeca često ne poznaju emocije.
-U svom radu stalno pričamo o emocijama sa svojim klijentima. Mislim da je to jako važno i mislim da se o emocijama treba pričati od najranije dobi. Djecu upoznavati s emocijama, nažalost evo iz iskustva vidim da djeca ne znaju nabrojati čak niti osobne emocije, ne znaju iskazivati te emocije, prepoznat kod drugog i mislim da je to veliki problem trenutačno i da će taj problem se samo i dalje razvijati ako nešto se ne poduzme – kazala je M. Horvat. Pohvalila je ipak činjenicu da ljudi postaju sve svjesniji kad se nađu u problemima i traže pomoć.
Radionica je bila prilika i za osvrnuti se na drugu stranu i činjenicu da su djeca/učenici/mladi pod pritiskom očekivanja koja nerijetko mogu prijeći u opsesivnu potrebu za perfekcionizmom i stvaranju paralizirajućeg straha. Kako dodatno društveni mediji utječu na psihu mlade osobe koja je dosta labilna i lako “puca” te kako prepoznati takvu osobu i koje alate koristiti da bi pomogli.
-Pritisci kojima su mladi izloženi zapravo dolaze s puno različitih strana. Tu dolazi prije svega pritisak okoline, društva, jedan imperativ da se uvijek mora biti najbolji, savršen, uspješan itd. S druge strane, unutar obitelji isto tako može doći do određenih pritisaka na mlade od strane roditelja. Ako roditelji imaju visoke ambicije, ako žele na neki način da djeca ispune svoje potencijale, što je naravno legitiman zahtjev, i naravno postoji onaj internalizirani dio pritiska koji zapravo djeca usvoje od svojih roditelje i okoline pa vrše sami na sebe. Tako zapravo postaju perfekcionisti, a perfekcionizam je način da se sam sebe sabotira na duge staze – kazao je Nebojša Buđanovac, psihoterapeut. Osvrnuo se i na pritisak društvenih mreža i medija općenito unutar kojih se mladi uspoređuju s drugima na nivou cijelog svijeta.
-Prije ove generacije, eventualno smo se mogli uspoređivati s djecom iz našeg razreda, iz škole. Sada imamo cijeli svijet kao nekako ogledalo i budući da se na tim elektronskim medijima vrlo često ne prikazuje realitet, nego uljepšane verzije stvarnosti, naravno da djeca i mladi postaju žrtvama tih neispunjivih očekivanja. I normalno one koji su malo osjetljiviji to može gurnuti do krajnjih granica, dakle do pucanja u potpunom smislu – pojasnio je N. Buđanovac. Dodao je i kako roditelji donekle jesu svjesni životnih okolnosti modernog vremena, a što su roditelji svjesniji to su obzirniji prema djeci.
-Međutim, djeca teško mogu biti svjesna toga budući da su od svojih najranijih dana uronjena u to. Vi kad ste uronjeni u jednu atmosferu, u jedan svijet zapravo iščekivanja, ne možete biti svjesni toga, osim ako zaista ne izađete i ne sagledate cijelu tu situaciju. I dovoljno je doslovno da nam netko u jednom danu kaže neku krivu stvar, da nam cijeli dan, cijeli tjedan zapravo bude upropašten, a kod osjetljivijih mladih ljudi to može dovesti do puno težih posljedica – kazao je N. Buđanovac koji nam je uputio i poruku za roditelje: – Nekako moje mišljenje i većine stručnjaka je to da je uvijek najvažnije s našim klincima, našim tinejdžerima očuvati odnos. Manje je bitno forsirati uspjeh i manje je bitno biti odlikaš. To je sekundarno. Puno važnije je da imamo dobar odnos s djecom, da nas doživljavaju kao nekoga kome se mogu obratiti za pomoć, s kim imaju nekakav kvalitetan kontakt, koga mogu imati kao uzor i koga mogu imati kao podršku. I onda ta vrsta zapravo društvene podrške smanjuje šanse da dođe do nesretnih ishoda – poručio je N. Buđanovac.






