„Oko, ruka, nos – u parku je štos“
Proljeće nam je na pragu. Uskoro kreće toplije vrijeme. Više ćemo moći boraviti na otvorenom. Jedan od oblika ovakvog druženja su i aktivnosti u Senzornom parku OŠ Ludbreg koji kreće s novom sezonom druženja u prirodi.
Tom prigodom smo razgovarali s učiteljicom razredne nastave Davorkom Jemrić Dolovski, jednom od sudionica ovog projekta. Vrijedna učiteljica Davorka nam je ukratko ispričala o dosadašnjim aktivnostima i budućnosti ovog zanimljivog i korisnog projekta.
Senzorni park u Ludbregu postoji već duže vrijeme. Kako je došlo do ideje o izgradnji senzornog parka?
Na početku svake školske godine odlučuje se o školskom projektu za tekuću godinu. Tako je 2016./17. izabrana ideja kolegice Olje Slatki koja nas je oduševila zamislima da se dio školskog dvorišta pretvori u višeosjetilni vrt s mnogo različitih biljaka i stimulacija.
Vi ste od samih početaka aktivno uključeni u izgradnju samog parka. Možete li nam kratko opisati koji motivi su Vas vodili da se uključite u taj projekt?
Volim biljke i parkove. Također je izazovna ideja da iz ničega stvorite nešto što bi moglo trajati. Ovaj mali prostor postaje poseban tek kad se biljke razbujaju. Želim da učenici shvate prirodni proces razvoja biljaka prateći njihov rast od ulaska u Senzorni park kad su bili prvašići pa sve do osmog razreda te da u njemu uživaju.
Molim Vas da nas kratko provedete kroz etape u razvoju senzornog parka, od samih početaka pa do danas.
2016./17. realizirana je ideja kolegice Olje Slatki da se stvori mirno mjesto za odmor učenika i njihovu interakciju s prirodom kroz sva osjetila. Senzorna stimulacija korisna je svim učenicima, a osobito učenicima s teškoćama senzorne integracije (autizam, ADD, ADHD) kojima je potrebno ponuditi čim različitije senzorne podražaje u svrhu lakšeg primanja informacija i reagiranja na iste. Zato je taj prostor nazvan Senzornim parkom. Park je dobio kružni oblik koji se zadržao do danas. U popunjavanju prostora sudjelovali su svi razredi i učitelji jer je to bio školski projekt. Grad Ludbreg uklopio je Senzorni park u svoj projekt kao dječji park pa je i to pomoglo da 2017.g. dobijemo status Grada-prijatelja djece. Sljedećih godina SP se mijenja i razvija ulaskom u projekt LORA na državnoj razini te zadnje dvije godine ulaskom u projekte na županijskoj razini. Sada su dopunjeni ciljevi prethodnih godina pa se osim aktivnog odmora ovdje ostvaruje dio istraživačke nastave predmeta Prirode i društva te Izvannastavnih aktivnosti u razrednoj nastavi.
Jeste li tijekom godina naišli na kakve probleme u realizaciji projekta?
Park je stvoren donacijama i recikliranim materijalima koji su bili kratka vijeka. Tijekom ljetnih praznika S. park nema čuvara, otvoren je za javnost pa je bilo i mnogo devastiranja. Zato je svake šk.god. trebalo puno popravaka i volontiranja.
Tko je sve uključen u projekt? Ima li projekt i širi odjek?
U timu su još : ravnatelj OŠ Ludbreg Tihomir Horvat, kolegica Olja Slatki, školski domari, šk. računovotkinja. Ostali učitelji se pridružuju kao volonteri, a najviše učiteljice iz produženog boravka. Prije nekoliko godina sam Senzorni park predstavila kolegama razredne nastave iz susjednih škola, a šire od toga će biti moguće tek nakon što se razrastu biljke i ovaj prostor uistinu postane bujni park.
Projekt ima i novi, zanimljivi naziv. Otkud Vam ideja o nazivu i na koji način je naziv povezan sa samim parkom?
Ovogodišnji naziv projekta je „Oko, ruka, nos – u parku je štos“, a proizišao je iz prvotne ideje parka: labirint koji vodi do stanica različitih podražaja – taktilnih, vizualnih, olfaktornih , auditivnih i gustativnih. Posađene biljke imaju različite strukture, boje i veličine kako bi nam privlačile pogled, ali istovremeno tražimo od učenika da ih dodiruju (podragaju), pomirišu. Uz to ih učimo koje su od tih biljaka jestive. Dalje je štos i u tome da se učenici kreću labirintom čempresa, umoče ruke u pojilo za ptice, očitaju vrijeme na sunčanom satu, promatraju kukce kroz povećalo, odigraju podnu igru, popnu se na humak, poigraju se kamenčićima, glazbenom ogradom, itd. Kako se iz levela u level prolazi nekom računalnom igrom, tako se i ovdje ide od jedne stanice do druge.
Koji su Vam daljnji planovi vezani uz razvoj parka? Ima li novih planiranih aktivnosti?
Prije svega, u potpunosti iskoristiti ovaj prostor za potrebe nastave PID-a i INA. Stvoriti suradnju s cvjećarima iz našeg kraja, Šumarijom, dječjim vrtićima i roditeljima.
Što bi poručili korisnicima senzornog parka?
Mali učenici su kao pčelice: sve žele brzo vidjeti i isprobati pa tako neka i ostane. A za one malo odraslije: Nogu pred nogu svojom stazicom u parku pa stati. Jedan trenutak za životnu ravnotežu!
Piše: Domagoj Busija
