Danas je u holu, ispred kinodvorane Centra za kulturu i informiranje Dragutin Novak, otvorena izložba predmeta ispletenih vrbovim šibama. Prije pedeset godina pletenjem košara od vrbovih šiba na ludbreškom području bavila se polovica mještana. U zlatno doba pletarstva obitelji su mogle zaraditi više nego radom u tvornicama. Za tjedan dana rada mogao se kupiti Tomosov motorkotač, a cijela obitelj, uključujući i djecu, mjesečno je mogla zaraditi za novi traktor.
-Ideja za realizaciju ove izložbe javila se prošle godine među članovima Ludbregijane tako da smo najprije krenuli s istraživanjem. Tražili smo informacije i iskustva članova obitelji koji su se bavili pletarstvom, uglavnom od pedesetih do devedesetih godina prošloga stoljeća. Doznali smo da da je to bio brojnim obiteljima važan izvor prihoda, za svakodnevne potrepštine, ali i za veće investicije. Mnoga djeca u to doba mogli su nastaviti školovanje zahvaljujući zaradi od ispletenih košara. Organizirali smo i radionicu da bi se prisjetili samog procesa pletenja, a nadamo se da ćemo ovim našim aktivnostima pobuditi interes mlađih naraštaja da se i oni okušaju u pletenju kako ovaj zanat, koji je bio toliko rasprostranjen u našemu kraju, ne bi pao u zaborav – rekla je Štefanija Šarec, na otvaranju izložbe.
Autorice izložbe su Elvira Štabi i Štefanija Šarec. Izložbu je otvorila predsjednica ‘Ludbregiana’ Ivančica Jež zahvalivši se autoricama izložbe, autorima izložaka te obiteljima Ošpuh, Golec i Strbad koje su dale starinske predmete za aranžiranje same izložbe. Na otvorenju govorili su Ivan Kovaček koji još uvijek opleće pletenke koje možete i kupiti te Marija Milak koja je plela kao dijete.
-Nitko me nije pitao da li imam zadaću ili nemam. Svi smo pleli danonoćno. Spavala sam tri sata i ujutro išla u školu, čak i u subotu. Kad sam došla kući iz Razvitka su nam kamionom dostavili toliko šibe da se iz dvorišta nije vidjelo van. Dok su se druga djeca na Plitvici kupala ja sam plela košare i zbog toga sam sada neplivač. Sjećam se da je bilo najisplativije baviti se pletarstvom u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Posudili smo novce od župnika Antuna Havaića i kupili smo novi ‘Štore’ traktor, a novce smo mu ubrzo vratili od zarade pletenjem. Težak je to bio posao, mi smo samo pleli, a doradu su radili u Razvitku. Tamo su predmete od šibe lakirali i oblagali tkaninom – rekla je Marija Milak.
Marija već dugo vremena ne plete, a u njenom Svetom Đurđu pletarstvom se bavi tek Zlatko Hajdinjak.
