Ovogodišnju berbu grožđa odlučili smo zabilježiti u vinorodnom području Radvanica iznad Bolfana. Visoki potencijal rodnosti ovog vinogorja prepoznali su mještani Svetog Petra iz Općine Mali Bukovec koji većinom imaju svoje vinograde upravo na ovom području. Radi lakše orijentacije kažimo da se do ‘Redvenice’ dolazi pokraj nogometnog igrališta Podgore iz Bolfana te pokraj malog jezerceta i izvora pitke vode s ručnom pumpom. Tu su se vinogradari opskrbljivali vodom prije no što je izgrađena vodovodna mreža.
Vozeći se uskim asfaltiranim putem između klijeti koje su sve od reda lijepo uređene zastali smo tamo gdje je bilo najviše berača. Naime, mnogi su nam rekli da mladi uopće nisu zainteresirani za bavljenje vinogradarstvom pa je teško pronaći čak i berače. Kod obitelji Krunoslava Bogdanića to nije bio slučaj jer je u berbi bilo dvadesetak berača, a vinova loza urodila je na ponos vlasnika. Osim količinom Krunoslav je izuzetno zadovoljan i kvalitetom ovogodišnjeg grožđa koje zbog rijetkih oborina nije imalo ozbiljnijih bolesti, a i broj prskanja kroz sezonu uzgoja je smanjen. Naravno, zbog dugotrajne suše grožđe nije bilo litno tj. naprešano je manje mošta.
-Ovaj vinograd obrađivali su moj djed Stjepan i otac Franjo te postoji jedna istinita anegdota zbog čega smo vinograd prvi put morali potpuno iskrčiti. Naime, u želji da prihrane vinovu lozu putem listova djed Stjepan je otišao u Ludbreg kupiti nešto ‘za preko lista’. Prodavač je mislio da želi herbicid za korov pa mu je bocu zamotao u novinski papir. ‘Dečki’ nisu odmotali papir nego su samo pošpricali i za dva tjedna sva vinova loza se posušila – rekao je Krunoslav.
Pošto je vinograd bio na visokoj strmini bilo ga je teško obrađivati tj. mogao se obrađivati jedino ručno. Zbog toga su Bogdanićevi iskoristili prigodu i prije sadnje novog nasada grederom dali uvelike smanjiti strminu.
-Poslije djedove smrti ponovno smo nasadili plemenitu vinovu lozu i urod je svake godine bio sve bolji i bolji, a onda je došla fitoplazmoza pa smo po drugi put sve morali izvaditi. Onda je došla dilema da li ostaviti sve pusto ili opet krenuti u sadnju po treći put. U međuvremenu smo pribavili veliku automatiziranu prešu i u podrumu napravili sistem za hlađenje mošta i vina pa odluka nije bila jednostavna – pojasnio je Krunoslav.
Pogađate, nakon dvije godine stanke i nakon kalcifikacije, obitelj Bogdanić zasadila je vinovu lozu po treći put i sada vinograd obrađuje strojevima.
-Imamo zasađeno oko tisuću trsova od čega 450 trsova graševine, 300 trsova rajnskog rizlinga i 250 trsova bijelog pinota. Vinova loza stara je dvije godine i u ovoj trećoj godini pokazala je svoj puni potencijal. Jako sam zadovoljan količinom uroda i kvalitetom te se zahvaljujem sinu Mihaelu, kćerima Loreni i Patriciji te budućim zetovima Josipu i Antoniu, njihovim roditeljima, prijateljima i svima koji su se odazvali u berbu – završio je Krunoslav.
Na kraju dodajmo da je berba započela rano ujutro dok je grožđe bilo hladno jer nakon muljanja ne smije krenuti odmah vrenje već se moštu dodaju enzimi radi bržeg taloženja. Taloženje traje do dva dana, a zatim dodavanjem kvasaca započinje vrenje koje se opet zaustavlja po želji ovisno o tome volite li više polusuho ili suho vino. Zbog malih kiselina vrenje će većina vinara pustiti do kraja tako da će ove godine prevladavati suha vina koja su na izložbama cjenjenija.
