Gradska knjižnica i čitaonica Mladen Kerstner i ove godine brojnim programima sudjeluje u obilježavanju Mjeseca hrvatske knjige. Jedan od održanih programa je i Kajkavski poetski gartlic kojem je cilj njegovanje kajkavske riječi, kajkavskog jezika, ali i prikaz povijesti kajkavske književnosti na otvorenom. Ovaj posljednji održani Kajkavski poetski gartlic nosio je naziv Goranske riječi utkane u ludbreški poetski vrt i bio je posvećen Ivanu Goranu Kovačiću.
-Okupili da proslavimo šesti kajkavski poetski gartlic. To je jedan popularno znanstveni projekt koji se provodi u Ludbregu u organizaciji knjižnice i čitaonice Mladen Kerstner, već šestu godinu za redom. Još 2019. godine gradonačelnik Dubravko Bilić dobio je ideju da se lijepi citati, odnosno citati iz lijepe kajkavske književnosti ekserpiraju i da se grafitiraju po ulicama Ludbrega kako bi bili zanimljivi prolaznicima – pojasnila je dr.sc. Bojana Schubert. Međutim, vremenski uvjeti nisu baš išli u prilog toj ideji
-Citati nisu zaživjeli jer se boja brzo ispirala pa smo promijenili strategiju i ispisali smo citate iz 400 godina kajkavske književnosti prema vlastitom izboru i dali ih zapisati na cvjetiće koje smo pod navodnicima zasadili na perivoju dvorca Batthyany. Odabrali smo 32 cvijeta na koje smo smjestili citate iz 16 suvremenih kajkavskih autora i 8 starih kajkavskih autora, a također smo ispisali nekoliko frazema koji su tipični za naše kajkavske govore – kaže B.Schubert.
Među novim književnicima našla su se najzvučnija imena kajkavske književnosti od Matoša, Krleže, Galovića, Domjanića, Slavka Kolara itd. Ali i naši ludbreški književnici, pa tako imamo citat iz dijela Mladena Kerstnera, iz dijela Bože Hlasteca, Aleksandra Horvata i Irene Herenčić. Od starije kajkavske književnosti koja je zapravo pisana književnim kajkavskim jezikom, dakle onim starim dopreporodnim, koji se koristi od sredine 19. stoljeća ispisano je osam citata, dakle odabrano je osam autora, znamenitih, to su Ana Katarina Zrinski, Katarin Patačić, Pavao Štos, Tomaž Goričanec, citat iz Ludbreške pjesmarice koja je napisana 1933. godine i sl.
Kajkavski poetski gartlic i u ovogodišnjem izdanju bio je podijeljen u dva dijela, nakon kratkih predavanja, uslijedilo je druženje u perivoju dvorca Batthyany uz kazivanje Goranove poezije u izvedbi Ksenije Mihin i Aleksandra Horvata.
-Ove godine odlučili smo, nakon što smo obradili prvo naše Ludbrežane, Mladena Kerstnera, Božu Hlasteca, a zatim Krležu, Galovića, Domjanića i Tomaža Goričanca posvetiti ovaj šesti gartlic Ivanu Goranu Kovačiću, znamenitom hrvatskom književniku koji je svoj književni opus zapravo stvorio i na standardnom hrvatskom jeziku i na kajkovskom narječju. To njegovo narječje je zapravo goransko, odakle on je rodom iz Lukovdola, o čemu nam je danas govorila na našem znanstvenom skupu doktorica znanosti Marina Marinković s Filozofskog fakulteta u Rijeci. O životu i djelu Ivana Gorana Kovačića izvijetila nas je Lidija Novosel, naša ludbreška profesorica koja već dugi niz godina predaje hrvatski jezik u Gimnaziji Fran Galović u Koprivnici. Događanje smo završili s nastupom vokalnog sastava Pajdašice, koje su nam pjevale kajkavske pjesme u perivoju dvorca. I postavili smo ploču Ivanu Goranu Kovačiću na našu ludbrešku šetnicu gdje ćemo nastaviti zapravo niz odavanja počasti kajkavskim velikanima, kajkavskim književnicima. Dakle imamo ih već odabranih 24, tako da još imamo 18 godina što raditi – zaključuje Bojana Schubert.
Podravci i Gorani. Ludbreg i Lukovdol. Na prvi pogled posve različito, a opet dijelimo zajedničku crtu.
–Neću reći što je zajedničko nego kaj je zajedničko. A zajedničko je puno toga, počevši od samog kaja. Moram naglasiti kod Gorana imamo ke, ali to je zajednička značajka. Goran je predstavnik u dijalektologiji goranskog dijalekta kajkavskog narječja i samim time imamo brojne značajke zajedničke ne samo u ludbreškom govoru, već i brojnim drugim hrvatskim kajkavskim govorima i u zemlji, ali i u inozemstvu. Manje je možda poznata činjenica da se kajkavski govori i u Gradišću i u Mađarskoj, a samim raseljavanjem diljem svijeta kajkavci danas žive možemo reći na svim kontinentima. Ivan Goran Kovačić je pisao na svome rodnome idiomu koji kao takav danas je uvijek modificiran, znači to je stara goranska kajkavština sa svim svojim specifičnostima. Kod Gorana imamo dns i ps, u Ludbregu je to denes i pes, posel i megla, Goranni imaju posl i mgl. Ali kao što sam rekla, to su značajke koje su bliske ne samo kajkavskim govorima, već i nekim čakavskim govorima, s obzirom na to da u Gorskom Kotaru žive i čakavci pa i štokavci. I sve to se nekako vidi mjestimice i u njegovoj poeziji, ali baza je svakako, nesumnjivo kajkavska – kaže dr.sc. Marina Marinković.
Hrvatski jezik nesumnjivo obiluje ljepotama narječja. Ipak, kajkavski nekako često posve nezasluženo bude zanemariv. Možda zato jer mi sami kajkavci nismo dovoljno ponosni na svoj govor.
Pa, nažalost, ne mogu reći da smo ponosni, ali mislim da je to boljka svih kajkavaca i nekakav, možda i kompleks, ali u svakom slučaju trebamo biti ponosni i trebamo biti osviješteni o tome jer ta stara kajkavština, ona se mijenja, ali s obzirom na to da je Gorski Kotar, to sam i spomenula danas, mjesto izrazite depopulacije i ti stari govornici kajkavci umiru. Nove generacije više niti imaju toliko svijesti o tome, niti imaju više smjenom generacija čuti tu staru kajkavštinu i pod utjecajem medija i mnogih drugih poznatih procesa nama o dijalektologiji, naprosto ta stara kajkavština polako odlazi. Mijenjaju je naravno neki drugi govori, ali u svakom slučaju da, trebali bismo biti više ponosni i više svjesni toga. Trebali bi nam kajkavski influenceri na Instagramu i na TikToku. Tako da mladi znaju da je to nešto što jednako vrijedi kao jedan engleski – zaključuje Marina Marinković.
