Danas je u Bakinoj hiži otvoren etnografski postav “Tak se negda živelo”. Postav je otvorio ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić koji je istaknuo kako Grad Ludbreg vjeruje u ovakve projekte jer njima čuvamo svoju baštinu. – Drago nam je da danas imamo Muzej grada Ludbrega u kojem rade arheologinja i etnolog. Kultura je često zanemariva, ali mi dokazujemo da tome nije uvijek tako. U suradnji s udrugom Žene iz Centra svijeta čije su članice kroz godine prikupile pravo malo tradicijsko blago danas uistinu imamo što predstaviti javnosti. Neizostavan faktor u cijeloj priči je Centra za kulturu i informiranje bez čijih ideja i projekata koje uvijek podržavamo ne bismo bili prepoznatljivi – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić.
Predsjednica udruge Žene iz Centra svijeta, Ana Katana, zahvalila je svima na suradnji i istaknula značaj samog postava.
– Ovaj postav rezultat je dugogodišnje predanosti i ljubavi prema prošlosti – godinama smo pažljivo prikupljali predmete, svaku staru fotografiju, alat, komad odjeće, namještaj… sve ono što govori o životu naših baka i djedova, o običajima, radu, blagdanima i svakodnevici. Svaki predmet u ovoj zbirci ima svoju priču – priču o ljudima, o vremenu, o načinu života koji je danas možda zaboravljen, ali nikako manje vrijedan – rekla je Ana Katana.
Ravnatelj Centra za kulturu i informiranje Branko Dijanošić istaknuo je kako je sakupljanje građe za etnografsku zbirku još 1964. godine započeo učitelj Stjepan Belović.
Otvorenju su prethodile brojne, očima javnosti nevidljive aktivnosti, počevši od inventarizacije i stručne obrade građe. Po osnutku Muzeja grada Ludbrega, udruga „Žene iz centra svijeta“ u rujnu 2021. potpisuje sporazum s Gradom Ludbregom i Centrom za kulturu i informiranje „Dragutin Novak“ u sklopu kojeg je muzej osnovan. Sporazumom je definirana suradnja između spomenutih ustanova, a sve u svrhu obrade i prezentiranja zbirke koja će nositi naziv „Bakina hiža i dedekov dvor“.
– Krajnji produkt suradnje je postav etnografske građe uz prostor za suvenirnicu, povremene izložbe i radionice. Od potpisivanja sporazuma krenulo se s obradom više od dvije tisuće predmeta. Čitav proces trajao je 3 godine, što se ljudima čini puno, ali kad se uzme u obzir da nas je u muzeju zaposleno dvoje, zapravo i nije tako puno. 2021., kad smo krenuli s inventarizacijom, u bazi podataka imali smo 780 predmeta, dok danas, tri godine kasnije, imamo gotovo 13 tisuća predmeta. Naravno, nisu svi iz Bakine hiže. Tu je i velik broj doniranih predmeta, razglednica, fotografija, dokumenata, gramofonskih ploča i slično. Svaki predmet potrebno je očistiti od prašine, fotografirati, izmjeriti, opisati, unijeti u bazu podataka, popisati materijale od kojih je izrađen, kojim tehnikama, u koje razdoblje i koju zbirku pripada – objašnjava Robert Kapeš, voditelj etnografskog odjela Muzeja Grada Ludbrega i autor postava.
Tako je preuređen i interijer Bakine hiže, centralna prostorija ispražnjena je, svi predmeti su inventirani i zaštićeni, a nakon toga uslijedili su radovi gletanja i bojenja zidova te su kupljene šine za okvire koje će služiti prilikom budućih izložbi.
-Također je ispražnjena i dotadašnja suvenirnica koja je sada pretvorena u prostor za druženje članica udruge, dok će nova suvenirnica biti u sklopu novog etnografskog postava u dvorišnoj kući. Ona je također bila ispražnjena te su rađeni radovi pregrađivanja knaufom, tako da umjesto dotadašnje dvije prostorije, sada imamo tri prostorije. Jedna je također za članice udruge, koja će služiti za radionice i razne projekte, što udruge, što muzeja. Manja, ulazna prostorija pretvorena je u suvenirnicu u kojoj su postavljene pločice koje imitiraju stari cigleni pod, a treća, najveća prostorija je ona u kojoj se nalazi novi etnografski postav – objašnjava Kapeš.
Također, osim radova knaufom, sve prostorije su također prošle fazu gletanja, bojanja, napravljen je i drveni, spušteni strop, kako bi prostor bio nizak, nalik tradicijskim, starinskim kućama, te je u postavu obojan i pod kako bi imitirao nekadašnji zemljani pod.
Etnografski postav zapravo je nešto između postava i izložbe.
-Ovo nije izložba koja će neko vrijeme biti izložena, pa zamijenjena drugim predmetima. Ovo je postav, možemo reći kostur, nekadašnje, tradicionalne podravske kuće u kojem smo se trudili što je bliže moguće približiti originalu, paziti na pravila muzejske struke, a opet reprezentirati duh onog vremena koje želimo izloženim predmetima prikazati. Postav će se mijenjati primjerice za Uskrs, Božić i slične trenutke kada se i kuća mijenjala, okitila i slično, ali je 90% predmeta permanentno, tako da je ovo zapravo ambijentalni postav kojim se želi prikazati ambijent kuće koristeći predmete iz 19. i 20. stoljeća. – kazao je Kapeš te zahvalio članicama Udruge Žene iz centra svijeta koje kako kaže uistinu vole i cijene materijalnu i nematerijalnu baštinu svoga kraja.
– Osim što prikupljaju vrijedne predmete, dakle prikupile su ih više od 2 tisuće, neke su čak i otkupile. Osim toga, imamo fantastičnu suradnju u muzeju s njima, uvijek se odazovu na sve radionice, na sve projekte i redovito su kazivači za potrebe istraživanja narodnih običaja ludbreškog kraja tako da im se i ovim putem zahvaljujem na lijepoj i plodnoj suradnji tijekom ovih godina – ističe Kapeš.
Otvorenje etnografskog postava bila je prilika za predstavljanje knjiga koje potpisuje upravo Robert Kapeš. U knjizi „Tak smo se negda lečili: babice, travari, doktori“ obrađena je narodna medicina dok knjiga „Od puškice do pisanice opisuje uskrsne običaje.
-Knjiga se bavi kućnim lijekovima mogli bismo reći, odnosno, načinima na koje su se ljudi liječili u nedostatku ili nemogućnosti liječničke pomoći. To su savjeti i recepti koji se uglavnom prenose s generacije na generaciju. Koje obloge koristiti za što, gdje ih stavljati, od čega ih spremati, koje bilje brati i sušiti za čaj, koje pripravke spremati za određene bolesti i slično. Siguran sam da ljudi i dalje koriste još neke od tih metoda u svakom kućanstvu, ali polako padaju u zaborav pa mi je svakako drago da su sada zapisani za buduće generacije, a naravno hvala i kazivačima i kazivačicama koji su nesebično podijelili svoje fotografije, recepte i uspomene iz djetinjstva. Isto tako, hvala im i za uskrsne običaje, to je druga knjiga koja također izlazi prikladno za Uskrs, a ona nosi naziv „Od puškice do pisanice: tradicija uskrsnog slavlja ludbreškoga kraja“ pa će eto u ove dane prikladno poslužiti svima koji se žele prisjetiti ili upoznati kako se uskrsni period obilježavao nekada, a kako danas te isto tako vidjeti i razlikuju li se i u čemu – zaključuje Kapeš.
