);
Razgovor s povodom – 120 godina ludbreške Knjižnice

Razgovor s povodom – 120 godina ludbreške Knjižnice

Izložbom arhivske građe iz fundusa Zavičajne zbirke Gradska knjižnica i čitaonica otvorila je Mjesec hrvatske knjige. No za naš kraj još značajnija je informacija da je povod za izložbu – rođendan. Naša knjižnica tako slavi 120 godina postojanja. A ta je činjenica nama bila povod za razgovor s njezinim ravnateljem, Stjepanom Stjepićem.

  • Od 15. listopada do 15. studenoga obilježava se Mjesec hrvatske knjige. Možete li nam kazati na koji način se ludbreška Gradska knjižnica uključila u ovogodišnje obilježavanje tog događaja?

    Ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige održava se pod motom „Pričaj mi“ kojemu je cilj naglasiti vrijednost pripovijedanja i kazivanja, posebice onih književnih vrsta koje pripadaju usmenoj književnosti, kao što su bajke ili legende. Kako je većina naših programa namijenjena najmlađima kroz različite oblike pričaonica, ove godine imali smo tribinu pod nazivom „Ta čudesna moć pripovijedanja“. Namijenili smo je prije svega osobama koje čitaju i pričaju priče najmlađima, učiteljima i odgajateljima. Gošća tribine je Marija Ott Franolić koja se teorijski bavi odnosom čitanja, kritičkog mišljenja i empatije i koja je vodila brojne projekte poticanja čitanja u Hrvatskoj. U Mjesecu hrvatske knjige obilježit ćemo i naš veliki jubilej, 120 godina postojanja Gradske knjižnice i čitaonice.

    • Osim svog redovitog ‘poslovanja’ knjižnica, se profilirala u jedno od mjesta koje na određeni način, kreira kulturnu ponudu u gradu. Izložbe, prezentacije, radionice… postale su sastavni dio događanja. Koliko događanja u jednoj godini ugosti knjižnica?

    Na ovo pitanje je najlakše odgovoriti tako što ćemo pogledati našu statistiku i izvješće o radu za 2023. godinu. Gradska knjižnica je jedina kulturna ustanova u gardu koja je građanima otvorena cijeloga dana. Program MetelWin je u prošloj godini evidentirao 1.037 članova koji su ostvarili 8.461 posjeta tijekom 283 radnih dana. U tom je razdoblju posuđeno 16.741 jedinica knjižne građe. Na Odjelu za djecu prošle je godine realizirano 286 različitih programa na kojima je sudjelovalo 3.094 posjetitelja, a na Odjelu za odrasle imali smo 21 program sa 644 posjetitelja.

    • Ipak, ova 2024. godina posebno je značajna za našu Knjižnicu. Slavi se važan rođendan, 120-ti. Prisjetimo se povijesti same Knjižnice.

    Počeci knjižnične djelatnosti u Ludbregu sežu u drugu polovicu 19. stoljeća. O povijesti Ludbrežke čitaonice, poznate u narodu kao „Gospodska čitaonica“ i koja je imala sjedište u svratištu „K crnom orlu“, to je današnji hotel „Amalia“,  pisala je ludbreška kroničarka Marija Winter. Nema točnih podataka kada je ta prva čitaonica osnovana, pa ona navodi podatak da  je postojala 1891. godine. Pripremajući se za ovu obljetnicu ja sam pronašao podatak u ondašnjem tisku u kojem se ta čitaonica spominje 1890. i da joj je te godine predsjednik bio Donat pl. Kiss. Marija Winter piše da je Ludbreška čitaonica i knjižnica osnovana 1904. i ona s kraćim prekidima tijekom 1 i 2. svjetskog rata evo djeluje do danas. Osim bilješki M. Winter i sačuvanih Pravila te knjižnice iz 1913.  mi nemamo nikakvih drugih dokumenata o njenom postojanju. Nedavno istraživanje digitalne baze varaždinskog tiska (https://library.foi.hr/lib/knjiga) i Državnog arhiva u Varaždinu daje neku nadu da možda sve nije nepovratno izgubljeno. Dosta toga je pronađeno. Vrijedi spomenuti  tekst iz lista „Naše pravice“ od 22. rujna 1904. u kojem se spominje da je knjižnica otvorena 17. rujna 1904. i mi ćemo ubuduće taj dan obilježavati kao Dan Gradske knjižnice i čitaonice „Mladen Kerstner“. 

    • Na koji način ste obilježili ovaj važan jubilej?

    Tim smo povodom u našem izlogu postavili izložbu preslika novinskih tekstova iz digitalizirane baze varaždinskog tiska i  građe o djelovanju knjižnice koja se čuva u Državnom arhivu u Varaždinu. Mjesec knjige završit ćemo tribinom u kojoj ćemo prikazati dokumentarni film o 120 godina naše knjižnice u kojem ćemo javnosti pokazati dosad nepoznate činjenice iz povijesti knjižnice. Građa o knjižnici je dosta siromašna i većinu onoga što danas znamo o knjižnici napisala je ludbreška kroničarka Marija Winter. A ima toga još mnogo za istražiti, pa će nakon toga povijest ludbreškog knjižničarstva trebati iznova napisati. 

    • Prisjetimo se malo tko su sve bili zaposlenici Knjižnice, među njima je i čovjek po kojoj ona nosi ime?

    Gotovo svi Ludbrežani, barem oni stariji, sjećaju se knjižničara Mirka Gerića. Zna se da je rad knjižnice obnovljen odmah iza 2. svjetskog rata, ali do sada nije bilo pouzdanih podataka o zaposlenicima knjižnice i mjestu gdje se knjižnica nalazila. I do tih smo podataka došli istražujući u Državnom arhivu u Varaždinu. Doduše, u jednom tekstu iz Varaždinskih vijesti iz 1949. spominje se da je Narodno sveučilište počelo s radom i da je svoja predavanja imalo u čitaonica. Ali prvi službeni dokument o postojanju knjižnice je  podatak iz Plana  budžeta Kotara Ludbreg iz 1950. godine gdje je za knjižnice osigurano 10.000 dinara.

    Prvi knjižničar koji se spominje u tim dokumentima 1953.  bio je Branko Kancijan. Potom je u kolovozu 1954. u službu kao knjižničar primljen Mladen Kerstner koji će se poslije proslaviti svojim TV serijama. U to vrijeme u knjižnici je kao knjižničarka radila i Katica Preteni r. Markač. Doznali smo da je ona rođena u Međimurju i da je 1967. otišla iz knjižnice, a na njeno mjesto je došao Mirko Gerić. U knjižnici su poslije radili Ružica Cindori, Edita Kutnjak, , Ljubica Šarec, Stanko Kišiček, Dubravko Bilić,  Tatjana Petrač Kovačić i Martina Mesek a još rade Domagoj Busija, Margareta Rajh, Anja Špikić i Stjepan Stjepić.

    • Imate li podatke o broju članova, odnosno posjetitelja ludbreške Knjižnice kroz razdoblje od 120 godina?

    Cjelovitih i točnih podataka nema, jer o knjižnici s iznimkom knjiga članova od 1958. nemamo skoro nikakve druge dokumentacije. To se odnosi na razdoblje do početka 50-ih godina prošloga stoljeća. Knjižnica je bila u to vrijeme samostalna ustanova, ali na žalost dokumentacije nema. Postoje zapisnici o radu Narodnog odbora kotara Ludbreg i njegovih povjerenstava u čijoj je nadležnosti bila knjižnica i iz tih se zapisnika posredno mogu doznati neke informacije koje se odnose na knjižnicu. Tek kad je knjižnica postala dio Narodnog sveučilišta od 1. siječnja 1961. može se u godišnjim izvješćima pratiti statistika broja članova, broja posjetitelja i razmijenjenih knjiga. Na žalost, i za to nam razdoblje nedostaju podatci za godine od 1968. do 1976.,  zatim 1979, 1980., 1982, 1984, 1985, 1986, 1990,1991 i 1992. godinu. To je punih 18 godina. Ako računamo razdoblje od 1954. do 2023. nedostaje evidencija za posudbu za 26 godina, a za posjete za čak 35 godina. Na temelju nepotpune evidencije teško je dobiti cjelovitu sliku o važnosti knjižnice za  ludbreški kraj. Ipak smo zbrojili raspoložive podatke, pa je statistika sljedeća. 

    U to je vrijeme posuđeno 924.944 knjiga, a evidentirano je 457.973 posjeta korisnika. Dodamo li tome godišnje prosjeke posjeta i posudbe, i dodamo ih onim godinama za koje statistika nedostaje, u knjižnici je za to vrijeme do danas bilo posuđeno 1,484.20k knjiga i ostvareno 929.388 posjeta.   

    • Kako vidite budućnost Knjižnice?

    Ako se osvrnemo na razdoblje od početka 90-ih kad sam ja došao u knjižnicu nije se toga puno promijenilo u fizičkom smislu. Prostor je ostao isti, neodstatan i daleko od potrebnih standarda od oko 500 četvornih metara. Nemamo prostora za čitaonicu, nema više mjesta za nove knjige na policama, prostor igraonice koji smo dobili od Centra za kulturu postaje premali za svu djecu koja nam se javljaju na naše programe. To je realnost naše knjižnice. Ukoliko ne dobijemo u neko dogledno vrijeme nešto veći prostor, bojim se nam budućnost nije naročito blistava. Svo proteklo vrijeme postojali su planovi za rješavanje problema prostora za knjižnicu. Oni nisu ostvareni i mi se prilagođavamo uvjetima koje imamo.

    • Što danas posjetitelji najviše traže u Knjižnici i kako stojite s digitalnim izdanjima knjiga?

    Ukusi su dosta različiti u odnosu na kategorije korisnika. Odrasli najviše traže i čitaju ljubavne i kriminalističke romane, dok se na Odjelu za djecu najviše posuđuju slikovnice i knjige s popisa lektire. Stariji članovi dosta čitaju domaće autore, tako da se dosta posuđuju naslovi Marije Jurić Zagorke, Janka Matka i Inne Moore. Od stručne literature  dosta najviše se čitaju knjige iz psihologije, medicine, etnologije i odgoja i obrazovanja. Sve više se traži i literatura na stranim jezicima. Što se tiče digitalnih izdanja, mi smo već u studenom 2020. počeli s posudbom komercijalne e-knjige. Imamo licence za 430 naslova, uglavnom beletristike, ali moram reći da je interes za čitanje e-knjige jako mali.

    • U čemu vidite smjer razvoja i opstanka knjižnica, s obzirom na digitalno doba i širenje djelatnosti, odnosno s obzirom na pravo na e-knjigu i e-čitanje?

    Kao narodna knjižnica trebamo zadovoljiti potrebe najšireg kruga korisnika. S obzirom da smo mi 7. kategorija knjižnica za područje do 10.000 stanovnika i da ne zadovoljavamo čak ni minimalne uvjete kad je prostor u pitanju, teško je uopće promišljati o nekom razvoju. Radimo najviše što možemo da udovoljimo zahtjevima naših korisnika. S korisnicima radimo više nego standardi propisuju. Naša bi knjižnica trebala raditi s korisnicima 40 sati tjedno, mi radimo 64 sata. Tim povećanim fondom sati kompenziramo druga ograničenja. Još je jedan problem prisutan. Našoj knjižnici gravitiraju stanovnici općina koje su bile u sastavu bivše općine Ludbreg. Uz stanovnike grada Ludbrega mi imamo još oko 9.500 stanovnika u tim općinama koje nisu pokrivene knjižničnim uslugama. Prema statistikama  25 posto naših korisnika su s područja susjednih općina. Računamo li i stanovništvo tih općina knjižnici gravitira oko 20.000 stanovnika što znači da bi mi prema važećoj kategorizaciji bili najmanje u 6. kategoriji, što bi automatski značilo više prostora, veći knjižni fond, više zaposlenih koji bi uslugama pokrivali i područje tih susjednih općina. Od toga za sada nema ništa, lokalna vodstva nisu se uspjela od sredine 90-ih dogovoriti o načinu financiranja knjižnične djelatnosti. Čini se da se nešto mijenja na bolje, jer smo prošle godine potpisali ugovore o pružanju nekih knjižničnih usluga na području općina Mali Bukovec, Veliki Bukovec i Martijanec. Oni sufinanciraju članarinu učenicima svojih osnovnih škola i djeci predškolske dobi, čitanje priča u Dječjim vrtićima i program Bebe u knjižnici. Ukoliko se trajno ne osigura barem minimum prostora koji knjižnica treba imati po propisanim standardima nemoguće je razmišljati o bilo kakvom razvoju knjižnične djelatnosti.

    Skip to content