-Za Šemovečku bitku sam čuo, ali nisam znao puno, međutim ovdje sam, prije svega, zbog osnivanja Brigade braće Radić, značajne u povijesti NOB-a i time odajem počast, duboko poštovanje i sjećanje na tu brigadu – rekao je danas predsjednik RH, Zoran Milanović na svečanosti u povodu obilježavanja 80. godišnjice bitke za oslobođenje Ludbrega i osnivanja brigade „Braća Radić“.
Na početku svečanosti održane u dvorcu Batthyany u Ludbregu brojnim gostima obratili su se Zdravko Pahor, predsjednik Udruge antifašista i antifašističkih boraca Grada Ludbrega i susjednih općina te Franjo Habulin, predsjednik SABA.
Kako je kazao predsjednik Milanović, ova brigada nije slučajno, kada je formirana, dobila ime Braće Radić.
-To govori da su ti komunisti vodili računa i o nacionalnom pitanju što današnji sitno trgovački, sitno kalodjerski?! nacionalisti žele da se zaboravi. To su bile važne stvari i ljudi se s jedne strane nisu prebrojavali i dijelili ali su o tome vodili računa. Bilo je užasno bitno pridobiti Hrvate za borbu. Moji preci su bili partizani od samog početka rata i to je bilo lakše, a na kraju pogibeljno, smrtno i teško jer ih je rat odveo tamo gdje je lakše, a to je bila Bosna. Ogromna cijena je plaćena. Krajem 43. godine ovdje se počinje ozbiljnije raditi i organizirati. Kalnički odred koji je nastao iz ničega, od slavonskih doprinosa, nešto banijaca, lokalnih ljudi i njihov zapovjednik je bio Izidor Štrok koji je preživio početkom studenog 1942. godine na Kalniku napad Crne legije – rekao je predsjednik Milanović, a osvrnuo se i na činjenicu da se često govori da je prvi hrvatski predsjednik bio antifašist.
-Ja si mislim, taj JNA, bili su pismeni ljudi, komunisti nisu bili, to su postali kasnije, a antifašisti bili su partizani, kasnije Titovi partizani, i borci za slobodu. Tuđman je bio ponesen, išao je s pištoljem na bolu i to nije sramota, kao što nije sramota to što su ti radili roditelji u socijalizmu.
Tuđman nije bio običan antifašist, on je bio više od toga. On je bio osoba od povjerenja i bio je ponosan na to i napredovao je zbog sposobnosti. To je bio hrvatski predsjednik – svakako antifašist, ali se nekako nelagodno želi zamaskirati činjenica da je bio jedan od organizatora svega toga i da je bio osoba s posebnim ovlastima i s posebnim statusom, ne bilo tko. I on, i Manolić i takvi ljudi, i na to trebaju pripadnici svih stranaka biti ponosni. To je važno i to je dobro u današnjoj Europi i svijetu u kojem taj revizionizam, ciničnost i prenemaganje i laganje predstavljaju ozbiljnu opasnost.
Ono što je Hrvatska uspjela postići u zadnjih 20 godina nije malo jer Hrvatska je tada vodila građanski rat. Hrvatska je tada vodila građanski rat i Srbi i Hrvati među sobom ubijali su se i palili sela jedni drugima. Crnogorci i Hrvati još brutalnije među sobom. Mi slušamo lekcije i pametovanja već 30 godina kako smo desničari, crnjaci, kako u Hrvatskoj marširaju ustaše. Nemojmo zaboraviti, ima dosta obitelji koje su u ratu bile na drugoj strani, koje su se napatile i čiji su članovi ubijeni. Ulaziti u opravdanja toga danas više nema smisla. Ta naša priča je mala, mi smo se kao društvo uvelike promijenili, uspjeli pomiriti i nastaviti živjeti normalno – rekao je Milanović.
Ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić naglasio je kako je ovo važan datum na koji se dugo slavio i dan grada, kao jedan poseban znak.
– Moramo se prisjetiti da je 1943. godine, Ludbreg bio jezgra oslobođenog teritorija, slobode, slobodnog života i koja je uvela vrlo brza, nakon 3. listopada, uspostavljen normalan život, krenulo se sa školama, briga o svakodnevnim poslovima, sve što sloboda donosi svaki dan. Ta Republika Hrvatska, koja je obuhvaćala puno veći teritorij od grada Ludbrega, nije dugo živjela, ali bila je putokaz i nada svima onima koji su sudjelovali u partizanima, da njihova borba njihov izbor, njihova hrabrost ima smisla. Trebalo je tu slobodu dočekati malo kasnije, 1945., ali evo građani grada Ludbrega, bivše općine Ludbreg, taj dan su se s ponosom okupljali i savili svoj rođendan. To je bilo teško, pogibeljno i izazovno vrijeme, trebalo je donositi dobre odluke u cilju pravde, borbenosti i borbe za slabije, za nepravde zločina, ubojstava, svega onoga što je sa sobom donijela Njemačka, svi oni koji su mislili crno za Hrvatsku i njene stanovnike. Mnoge stvari o kojima nekad nismo imali vremena razmišljati, ali danas moramo ozbiljno razmišljati o takvom tolerantnom uključivom hrvatskom društvu koje je dio uključive tolerantne Europske unije. Zato moramo biti hrabri. Nadam se da ćemo imati svi dovoljno snage, hrabrosti, razuma da u budućnosti donosimo dobre odluke – rekao je Bilić.
Željko Posavec, kao izaslanik župana Varaždinske županije, istaknuo je kako danas možemo biti ponosni na sve učinjeno na prostoru Varaždinske županije.
– Danas u gradu Ludbregu se premalo priča o herojstvu i činu koji je ovdje učinjeni. Ostaju nam zbivanja i spomenici, ovakva obilježavanja koja nas moraju učiniti ponosnim prije svega. Danas grad Ludbreg ima sovju prošlost koja mu nije uteg oko noge, ali teži kvalitetnijem i bolje životu i budućnosti. Sve ono što je ovdje događa je zaista dobro – rekao Posavec.
Župan Međimurske županije, Matija Posavec, rekao je da kada se malo prouči povijesti, tada se shvati koliko Šemovečka bitka nije bila bitka za oslobođenje Ludbrega, to je bila bitka za oslobođenje cijelog sjevera Hrvatske.
– To je povijest iz koje moramo učiti. Tada se oslobodio i teritorij rijeke Drave te se omogučilo formiranje Međimurske čete, da bi onda ta Međimurska četa mogla dalje braniti napade sa sve strane. Bez obzira na rijeku Dravu, koja je često puta u povijesti dijelila ljude i stvarala neke granice, ta Drava je omogućila međusobnu pomoć – rekao je međimurski župan te rekao kako se sjeća baka i djedova koji su bili s one strane Drave, kada su prelazili Dravu, da su govorili da idu na Horvatsko.
– Međimurje je možda kao regija koja je najduže bila po tuđinskom vlašću, taj inat, to zajedništvo i ta želja za pomoć naših ljudi nas zapravo oblikovalo. To je ona crtica iz koje definitivno možemo učiti. To je naša povijest. Bila je teška, bila je bremenita, neizvjesna, ali povijest koja je ljude oblikovala, izgradila i pretvorila u ljude koje njeguje istinske ljudske vrijednosti, ono najvrjednije što imamo, to je taj identitet. Bez obzira na sve, mi se nećemo i ne smijemo sramiti svoje povijesti nego promicati ljude, pogotovo zato jer je ta povijest nastala na žrtvama i žrtvi onih ljudi koji su dali ono najvrjednije što imaju. Kao što s antifašizmom ne bi bilo demokratske Europe, možda niti Hrvatska u ovim sadašnjim granicama ne bi bila takva da nije bilo tih hrabrih ljudi – zaključio je župan Posavec.
Šemovečka bitka jedna je od presudnih bitaka za oslobođenje grada Ludbrega odnosno za sprečavanje dolaska pomoći iz Varaždina opkoljenom neprijatelju u Ludbregu. Neprijateljske snage iz Varaždina zaustavili su kod Šemovca borci 2. bataljuna brigade „Braće Radić“. Unatoč brojčanoj nadmoći i nadmoći u naoružanju neprijatelj je pretrpio velike gubitke te je bio prisiljen na povratak u Varaždin. U Šemovečkoj bitci poginulo je 76 boraca dok ih je 30-ak ranjeno.
Svečanost su svojim glazbenim izvedbama uljepšali učenici Osnovne škole Ludbreg i učenici glazbenog odjeljenja.
