PONOS I SLAVA HRVATSKE VOJSKE: Sjećanja umirovljenog narednika Dražena Filipovića na operaciju „Ljeto ’95“

PONOS I SLAVA HRVATSKE VOJSKE: Sjećanja umirovljenog narednika Dražena Filipovića na operaciju „Ljeto ’95“

Trideset godina prošlo je od vojno-redarstvene operacije „Oluja“, simboličnog vrhunca borbe za slobodu i neovisnost Republike Hrvatske. No, danima ponosa i slave prethodile su ključne bitke, među kojima je posebno značajna operacija „Ljeto ’95“, provedena od 27. do 30. srpnja 1995. godine, kada su oslobođeni Bosansko Grahovo, Glamoč i područje Rapoče – više od 1600 četvornih kilometara.

U razgovoru, svoje ratne uspomene podijelio je s nama Ludbrežanin i ponosni pripadnik Sedme gardijske brigade, umirovljeni narednik Dražen Filipović, sudionik mnogih akcija, među kojima i spomenute operacije.

– To su dani koje mi branitelji nazivamo danima ponosa i slave. Sudjelovao sam u mnogim akcijama, no operacija Ljeto ’95 bila je ključna za oslobađanje Knina. Nažalost, 2. kolovoza sam ranjen u akciji i nisam osobno ušao u Knin 5. kolovoza, ali sam se brzo vratio na teren – na štakama, prisjeća se Filipović.

Ranjavanje se dogodilo tijekom granatiranja, a saniran je najprije u bolnici u Livnu, zatim u Splitu i na kraju u zagrebačkoj Dubravi. Ipak, ništa ga nije spriječilo da se vrati među suborce.

Sedma gardijska brigada, poznata kao „Pume“, odigrala je jednu od ključnih uloga u Domovinskom ratu, a Filipović ističe: – Proveli smo 885 dana na terenu, većinom na južnim bojištima, uključujući i iznimno zahtjevnu Dinaru, gdje su uvjeti bili ekstremni – od ljeta do zime, snijega i minusa.-

Posebno naglašava i partnerski odnos sa Četvrtom gardijskom brigadom, s kojom su dijelili terene i ratne uspomene, uz dozu „sportske“ motivacije tko će više osvojiti terena.

Na pitanje kako gleda na današnje stanje Hrvatske vojske, odgovara: – Današnja oprema i tehnika su na zavidnoj razini, od dronova do borbenih vozila. No, ono što smo mi imali – srce, želju i volju – to se ne može kupiti.-

Zbog osobnih obveza, ove godine neće biti u Kninu, no redovito sudjeluje u obljetnicama i okupljanjima svoje postrojbe. Na kraju dodaje: – Živimo za sutra kao da je zadnji dan. To je ono što nam je ostalo nakon svega.-