Ovo je lijep kraj divnih ljudi, svi su željeli pomoći, a najvažnije mi je da su moje djevojčice ovdje sretne.
Sve češće uzbune, ratne strahote o kojima su svakodnevno izvještavali ukrajinski, ali i svjetski mediji, strah i nesigurnost kojima se nije nazirao kraj, potaknuli su Annu Kucheruk da napusti rodni grad s majkom i svoje dvije kćeri Viktorijom i Dijanom.
Njihov grad nije bio direktno pogođen ratom, ali u blizini se nalazila nuklearna elektrana te su se često oglašavale sirene za uzbunu. Bilo je to pred skoro dvije godine, a njihova priča ima sretan nastavak.
Novi dom ova je obitelj pronašla u Velikom Bukovcu. Annina majka u međuvremenu se vratila u Ukrajinu, a djevojčice su u međuvremenu pronašle nove prijatelje, ali i toplinu novog doma.
-Bilo nam je jako teško. Da sam bila sama vjerojatno bih ostala, ali stalne uzbune najteže je proživljavala Dijana koja je tada imala dvije godine. Stalno je plakala, kad bi čule uzbunu mogle smo se jedino zagrliti i sklupčati na podu u stanu u zgradi i čekati što će biti. Za mene kao majku to je bio preveliki rizik i prevelika odgovornost – prisjeća se Anna.
Tako su pred dvije godine, konkretno 5. ožujka, došle živjeti u Hrvatsku. Annin suprug zbog svog posla radi po cijelom svijetu pa je tako radio i u Hrvatskoj. Naš kraj posebno mu se svidio, što je presudilo da Anna i djeca ovdje nađu dom.
-Suprug mi više od 10 godina radi u inozemstvu, evo i sad je na terenskom radu. Kad je govorio o Hrvatskoj vidjela sam da mu se sviđa i ovaj kraj, ali i ljudi. I bio je u pravu. Ovdje smo došli s dva kofera i dvije torbe. Prvo smo se smjestili u Kapeli Podravskoj. Odmah prvi dan ljudi su došli pitati treba li nam pomoći. To me toliko ganulo i iznenadilo. Zaista divni ljudi i miran kraj – govori nam Anna. Ona se ubrzo po dolasku zaposlila u OPG-u Mesarić, gdje radi i sada. Nakon tuče koja je pogodila taj kraj pred više od godinu dana i koja je oštetila kuću u kojoj su boravile, Anna i djeca preselile su se u stan.
U međuvremenu su u Velikom Bukovcu kupili i kuću koju uređuju, mala Dijana ide u vrtić, a Viktorija u školu.
-Trenutno smo podstanari, ali uređujemo i kuću u Velikom Bukovcu koliko možemo i koliko nam financijska situacija dopušta. No, veseli me svaka mala stvar koju napravimo na našem novom domu. Iako smo u Ukrajini živjeli u gradu, a moram priznati da prije nisam ni mislila da ću jednog dana živjeti na selu, ovo je sigurno dobra promjena. Djeca su sretna na selu, imamo mir, sve je nekako pozitivno u ovom kraju. Dijana ide u vrtić, Viktorija u Veliki Bukovec u školu, a više puta tjedno ju vozim na druge aktivnosti u Ludbreg. Ide u glazbenu školu i na mažoretkinje. Drago mi je kad djevojčice vidim sretne, to je poseban blagoslov – govori nam Anna.
Kaže da je zahvalna svima koji su pomogli kad su došli u potpuno novu sredinu.
-Zaista nismo doživjele ni jedno neugodno iskustvo. Iskreno i od srca zahvalna sam svima koji su pomogli, od gospođe Jerbić u Crvenom križu, do svih ljudi u Kapeli i Velikom Bukovcu. Ovo je toliko lijep kraj i mislim da bi ljudi ovdje trebali biti zahvalni na tome što imaju. Nadam se da su svjesni ljepota i mira koje ovo mjesto pruža – rekla je Anna. Na kraju dodaje da jedva čeka da suprug dođe, ali i da nastave uređivati kuću koju sad već ova obitelj naziva svojim domom.
