Predstava “Najveći čovjek uvijek ostaje dijete” skupine “Ježića”, malih predškolaca Dječjeg vrtića Vlakić iz Martijanca skupila roditelje, bake, djedove i stvorila odličnu atmosferu
U utorak, 3. lipnja 2025., Dječji vrtić Vlakić Martijanec bio je ispunjen emocijama, smijehom, pjesmom i pokojom suzom. Skupina “Ježići” oprostila se od svojih vrtićkih dana svečanom priredbom pod nazivom “Najveći čovjek uvijek ostaje dijete”, kojom su mališani obilježili kraj jednog važnog razdoblja u svom životu.
Dječji vrtić “Vlakić” otvorio vrata u svrhu obilježja posebnog dana
Otvorena vrata dočekala su uzbuđene roditelje, bake, djedove i djelatnike vrtića koji su se okupili kako bi prisustvovali posebnom događaju – završnoj svečanosti djece iz skupine “Ježići”. Na improviziranoj pozornici, okruženoj šarenim balonima i crtežima na platnu, zavladala je čista emocija.
Atmosfera je bila ispunjena ponosom, toplinom i zahvalnošću. Odgojiteljice, koje su djecu pratile kroz njihove prve izazove, nisu krile emocije, a roditelji su se prisjećali dana kada su prvi put doveli svoje mališane u vrtić. Danas ti isti mališani, s kapicom na glavi i osmijehom na licu, spremni su za nove avanture u školskim klupama.
U ime vrtića i odgojiteljskog tima, upućena je posebna zahvala roditeljima na povjerenju, podršci i suradnji kroz sve ove godine. Iako rastanci nisu laki, ova svečanost bila je podsjetnik da ono što su zajedno proživjeli – ostaje zauvijek. Jer, kako su poručili mali “Ježići”:
“Najveći čovjek uvijek ostaje dijete.”
Odgojiteljica Kristina Cepanec o rastanku s djecom: “ Zajedno smo živjeli 5 godina, od jaslica kada su djeca došla uplakana i prestrašena, do danas kada završava jedno čudesno poglavlje djetinjstva koje smo imali čast zajedno dijeliti i kreću u nove životne avanture u koje ih s ponosom ispraćamo. Od prvog dana imale smo divno partnerstvo s roditeljima koji su imali povjerenja u nas da ćemo biti dobra desna ruka u odgoju njihove djece, i danas je ovaj rastanak tako težak upravo zbog toga jer smo svi bili jedna mala, velika obitelj. Zajedno smo bili jedno veliko srce koje je kucalo za njih – za njihovu sreću, njihovu sigurnost i njihovu budućnost.”
-Danas smo svjedočili jednom od onih trenutaka koji nas podsjećaju zašto radimo ovaj posao – zbog dječje iskrenosti, topline i radosti koju unose u naše živote. Ova generacija „Ježića“ ostavila je poseban trag u našem vrtiću, a mi smo ponosni što smo ih smjeli pratiti na njihovom prvom dijelu životnog puta. Zahvaljujem svim roditeljima na suradnji i povjerenju, a našim mališanima želim puno uspjeha, osmijeha i sreće u školi. I neka nikada ne zaborave: u svakom čovjeku uvijek treba ostati barem djelić djeteta – rekla je Kristina Lonačerić, ravnateljica vrtića.
Dok su se mali “Ježići” s osmijehom klanjali i mahali publici, u zraku je prevladavala lijepa atmosfera. Nakon predstave sam pitao nekoliko “Ježića” kako je njima bilo danas, na što su mi oni rado dali odgovore:
- “Jako mi je bilo lijepo na priredbi – i družili smo se, lijepo smo recitirali; pokazali smo kako su nas tete lijepo naučile, tete su nas lijepo grlile i dale su nam da se igramo“
- “Meni je najviše bilo lijepo da smo se igrali s tetama, a priredba je bila baš super”
Priredba je završila zajedničkim druženjem uz tortu i simboličnim ispraćajem “Ježića”, te početkom novog poglavlja njihovih života. Iako se je slavlje polako približavalo kraju, iz vrtića se je još dugo čuo onaj pravi, dječji smijeh, te se ovim slavljem može vidjeti da i najveći čovjek ostaje dijete!
Autor teksta: Ivano Lončarić
Autor fotografija: Zoran Kelin
