Ova sezona za ludbreški sport i nije bila najuspješnija kad se gleda ona top razina. Naravno, najviše smo očekivali od naših perjanica Matije, Petra, Sare, Ive i Ivane. Možda je nešto uspješnija bila za naše rukometne veličine. Matija Špikić je nakon godina pečalbe po Skandinaviji došao u najjaču ligu svijeta, onu njemačku. I ne da se tamo u Eisenachu, usprkos jakoj konkurenciji . Drži do sebe, svjestan je svojih kvaliteta. Još da i Perkovac to prepozna…
Petar Brlek, taj samozatajni dečko iz Sigeca član je udarnih 11 u NK Osijek. Možda može još hrabrije, jer osjećamo da u njemu čuči još nešto više, kvaliteta za vatreni dres. Još nije kasno, nije dohvatio ni trideset. Sara Kolak imala je povratničku sezonu. Već na prvim mitinzima bacala je koji centimetar do 60 metara, daljinu koju baca svjetska elita. No, do kraja sezone nije učinjen rezultatski pomak. Nadajmo se da će iduća sezona biti presudna za povratak na staze stare slave. Iva Gerić jače je zakoračila na svjetsku seniorsku hrvačku scenu. Tu još nije dobila potvrdu sjajnih juniorskih i kadetskih rezultata. Pred njom su ove godine olimpijske kvalifikacije. Kad bi barem uspjela dohvatiti Pariz.
Ivana Dežić nakon Francuske završila je u Rumunjskoj. Iako tako ne zvuči tamošnja liga je itekako na cijeni europskog rukometa. Ivana igra dobro, no nažalost i ona dijeli Matijinu sudbinu. U dosadašnjim akcijama trener Obrvan ju je malo ispreskakao. Nadamo se da će Ivana opet biti reprezentativka što svakako i zaslužuje.
Uzimajući sve u obzir, Matija i Ivana najbolji su ludbreški sportaši u 2023. godini.
