Knjižnica koja se ističe provedbom programa, aktivnošću, idejama, ali istovremeno knjižnica koja nažalost djeluje u prostoru znatno manjem nego što je to propisano. U najkraćim crtama tako bismo mogli opisati izrečeno na tribini u povodu 120 godina postajanja ludbreške knjižnice. Na tribini su sudjelovale Andrea Toljan, voditeljica Županijske matične razvojne službe, Dijana Sabolović Krajina, knjižničarska savjetnica i Erina Stančin, pročelnica Upravnog odjela za razvojne projekte, društvene djelatnosti i lokalnu samoupravu. Prisutne su pozdravili ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić i Stjepan Stjepić, ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice Mladen Kerstner.
-Priča ludbreške knjižnice je jedna vrlo lijepa priča ako pričamo o njezinim aktivnostima, o njezinim programima i postižu izvanredne rezultate. Ono u čemu nemaju dobar rezultat je veličina prostora. Narodna knjižnica mora imati dovoljan prostor kako bi mogla imati odjele i službe koje ona mora imati. Radi se i o odjelu za odrasle, o odjelu za djecu, o odjelu za mlade, ali tu su i druge popratne službe koje odrađuju administraciju. Tu je informacijska služba koja onda pruža sve informacije, pristup bazama podataka. Što brži i što kvalitetniji pristup bazama podataka to je bolja knjižnica. Bolje su usluge, brže su. Ludbreška knjižnica tu stvarno se ne miri s prosječnošću. Naime, ona već dugi niz godina provodi usluge koje ne provode knjižnice njezinog tipa – kazala je Andrea Toljan.
U svom izlaganju Dijana Sabolović Krajina istaknula je kako se u Hrvatskoj knjižnice smatraju troškom umjesto da se na njih gleda kao na faktor razvoja.
-Iz svega što smo danas ovdje čuli i vidjeli uočljivo je koliko ova mala sredina prepoznaje knjižnicu kao faktor razvoja lokalne zajednice – kazala je Sabolović Krajina. Osvrnula se i na činjenicu da bi knjižnice trebale biti odgovor na promjene koje se događaju u društvu od digitalizacije nadalje.
-Odgovor na promjene upravo je prostor prema kojem je on namijenjen da ljudi borave u njemu, sudjeluju u programima kakve vaša knjižnica već provodi, a svega jedna trećina je fundus knjiga. Naše knjižnice su pretrpane knjigama, usprkos digitalizaciji, e-knjigama i usprkos seljenju fundusa u digitalni oblik. Dakle, prilagodba knjižnica može se izraziti s tri paradigme tim promjenama. Knjižnice postaju središta lokalnih zajednica, one su to uvijek i bile. Međutim, sad u ovom informacijskom razvoju, one dobivaju jednu novu dimenziju. Čuli smo na koji način funkcioniraju, na primjeru, vaše ludbreške knjižnice. Čitav niz programa od najmlađih do najstarijih, mjesto sastajanja, mjesto socijalnog povezivanja, društvenog povezivanja, uključivanja skupina koje do sad uopće nisu bile zapravo korisnici knjižnica, primjerica beba. Knjižnice nisu bile nekad pristupačne. Niti ludbreška knjižnica nije pristupačna velikom dijelu stanovnika, koji su slabije pokretni, koji su stariji, mame s kolicima i tako dalje. To je jedna paradigma. Knjižnica, kao srce zajednice i zaista vaša knjižnica je žarište. To smo na nizu slučajeva čuli. Druga paradigma je hibridna knjižnica. Knjižnica koja djeluje kao fizički prostor, ali i knjižnica koja djeluje i u tom virtualnom, odnosno internetskom prostoru. I treće, digitalna knjižnica zbog građe koje ima. Dakle, to nisu više samo tiskane knjige, nego su isto tako i digitalni sadržaj. To su te tri bitne karakteristike kako knjižnica odgovara na izazove informacijskog komunikacijskog razvoja, ali isto tako i digitalnog društva. Što se tiče arhitekture i što se tiče argumentacije za novu knjižnicu ili nove knjižnice, prije svega, evo,
isto tako, Danska je meni isto bila uzor. Ja sam puno uspoređivala i istraživala danske knjižnice, finske knjižnice, knjižnice Velike Britanije, čitav niz drugih primjera iz drugih zemalja.
Istražila sam što se desilo u Hrvatskoj, gdje smo se prilagodili, gdje se nismo prilagodili i nismo se prilagodili. U odnosu na to da iskačemo, u odnosu na ove strane knjižnice koje sam spomenula po našim programima namijenjenim raznim kategorijama, mi smo i dalje ostali u odnosu na takve knjižnice u manjku s prostorom – zaključila je Sabolović Krajina.
U Gradu Ludbregu, svjesni problematike još su 2019. godine započeli s pripremama projekta preseljenja knjižnice. Ovaj projekt koji dugo čeka svoje odobrenje, nadaju se u Gradu, mogao bi uskoro napokon dobiti zeleno svjetlo.
– Svjesni da su knjižnice danas puno više od posuđivanja knjiga, mi smo u ovom projektu izgradnje nove knjižnice predvidjeli i neke druge sadržaje koje bi unaprijedili postojeću knjižnicu i dali joj nekakav novi zamak, odnosno unijeli nekakve nove sadržaje kojima bi ona postala, prepoznatljivi dio ne samo Ludbrega nego i ove cijele regije. Knjižnicu smo predvidjeli u prostoru nekadašnje pekare koja je trenutačno napuštena zgrada i nije u najljepšem stanju. Naša je želja, odnosno ideja, da taj zgrada u vrlo bliskoj budućnosti izgleda bitno drugačije. Svakako smo vodili računa prilikom projektiranja da se zadovolje svi preduvjeti iz pravilnika, koji se odnose na knjižničnu djelatnost, ali i iz pravilnika koji omogućavaju pristupačnost, tako da je u projektu predviđena i pristupna rampa i dizalo, komunikacijski prostori za osobe u invalidskim kolicima, induktivna petlja, taktilne trake, orijentacijski planovi, dakle sve ono, ne samo ono što smo zakonski bili dužni osigurati, nego i više od toga. Što se tiče lokacije, to je unutar, kako mi Ludbrežani to zovemo, kompleks Mlina. Nekako sad sve više želimo preusmjeravati da to bude kompleks Centra Lori, koji na ovoj lokaciji već postoji, otvoren je ove godine i za sad mu ide jako dobro, pa bi ova knjižnica zapravo bila savršeni nastavak edukativne priče, edukativnog kompleksa. Također sama lokacija se nalazi vrlo blizu otoka Mladosti, Ludbrežani znaju da je to omiljeno mjesto okupljanja, rekreacije i druženja, pa onda svi oni koji krenu prema Otoku Mladosti nikako i nipošto neće moći zaobići i novu zgradu u gradsku knjižnicu. Što se tiče samog projekta, on je vrijedan 5,6 milijuna eura, i prijavljen je na poziv Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Radilo se o pozivu koji je rijedak, a ticao se upravo mogućnosti prijave uređenja zgrade knjižnice, dakle unapređenje javne kulturne infrastrukture. U slučaju pozitivne ocjene tog projektnog prijedloga ostvaruje se sufinanciranje od 85 posto. Sadržajno, nova knjižnica prostirala bi se na 1500 kvadrata kroz tri etaže. Vodili smo isto tako računa da imamo sve one sadržaje koje jedna moderna knjižnica danas treba imati. To su odjeli za odrasle, za mlade, za djecu, čitaonice, čitaonica tiska, studijska čitaonica, čista soba za osjetljivu literaturu, društveni prostor, višenamjenske dvorane, gospodarski prostori sanitarije, uredski prostori za smještaj knjižničara i ravnatelja, mogućnost otvaranja kafića, znamo da ljudi kad borave na nekom prostoru vole uvijek popiti kavu, djeca vole popiti sok, tako da je to javni sadržaj koji je moguće unutar ove nove zgrade implementirati. I naravno ponudili bismo i vanjske sadržaje na trgu ispred zgrade da se u nekakvim ljepšim dijelovima godine, u toplim dijelovima godine mogu i vani organizirati različiti sadržaj i program – pojasnila je pročelnica Stančin.
