Ludbregiana organizirala prvu Večer Marije Winter

Ludbregiana – društvo za proučavanje i promicanje ludbreške podravske baštine organiziralo je prvu Večer Marije Winter, posvećenu ludbreškoj učiteljici, povjesničarki i sakupljačici etno-blaga. Kroz svoje radove Marija Winter je otvorila mnoge teme iz zavičajne prošlosti koje su zahvaljujući njenom trudu i ustrajnosti postale svima dostupne.  Povodom obljetnice njenog 113. rođendana te Europskog dana Pravednika među narodima, Udruga Ludbregiana organizirala je tematsku večer Marije Winter, posvećenu Pravednicima među narodima iz Ludbrega i okolice. Gošće Večeri bile su Sanja Zoričić-Tabaković, voditeljica Šoa Akademije u Zagrebu i Lidija Vranar, predsjednica Povijesnog društva Koprivnica. Moderator događaja bio je Milivoj Dretar, potpredsjednik Ludbregiane.

– Zahvalni smo Muzeju grada Ludbrega kao i Centru za kulturu i informiranje koji čuvaju bogatu ostavštinu Marije Winter. Svaki pravi povjesničar, ali ne samo povjesničar nego istraživač, kreće praktički od njezinih radova, ona nam je polazna točka. Danas bi postojali drugačiji sudovi o radovima Marije Winter, većina njih ne bi bili izvorni znanstveni članci, ali za naš Ludbreg oni su jako važni, unatoč bilo kakvoj ocjeni, jer Marija Winter je bila sudionica nekih važnih događaja, uspjela je upoznati ljude i ono što je najvažnije, zabilježiti neke stvari koje su drugi zaboravili – pojasnio je Milivoj Dretar.

Dodao je kako je Marija Winter nakon što je otišla u mirovinu, biciklom obilazila sela, istraživala, zapisivala.

– Prva večer Marije Winter posvećena je njezinom članku iz 1986. Riječ je o spašavanju židovske djece u ludbreškom kraju, naime ona je u tom članku zapisala da je u Malom Bukovcu, odnosno u Župancu, spašeno jedno dijete. Uspjeli smo saznati da su spasitelji tog djeteta obitelj Vugrinec koji će krajem mjeseca postati novi ludbreški Pravednici među narodima – rekao je Dretar.

Jedna od gošći predavanja, Sanja Zorčić-Tabaković istaknula je kako su Pravednici među narodima zapravo svjetionici među ljudima, oni koji su u teškim i izazovnim vremenima pokazali iznimnu hrabrost. – Ludbreg uistinu može biti ponosan na sve što je napravio u to doba, ali danas kroz istraživanja o tim djelima – kazala je Zorčić-Tabaković. Koprivnička gošća Lidija Vranar u svom je izlaganju osvrnula se na život Židova u Koprivnici do 1941. godine, a i dva grada Ludbreg i Koprivnicu vežu brojne poveznice pa su tako ludbreški Židovi ostvarili karijeru u Koprivnici, dr. Željko Selinger i trgovac Josip Scheyer čija kuća je i danas u središtu Koprivnice. Također, jedan od ludbreških rabina dr. Wolf pokopan je na koprivničkom groblju.

Prvoj večeri Marije Winter nazočio je i gradonačelnik Dubravko Bilić koji je istaknuo kako Ludbreg uskoro planira urediti novi park.

– Uz Židovski prolaz dodat ćemo Izraelski park koji uređujemo u suradnji s njihovim veleposlanstvom, a postavit ćemo i table s popisom Pravednika među narodima – kazao je gradonačelnik. Ludbreg je inače grad s najviše Pravednika među narodima u Hrvatskoj u odnosu na broj stanovnika.

Ova prva Večer Marije Winter simbolično je bila povezana sa sutrašnjim Međunarodnim danom pravednika. U Ludbregiani pak ističu kako vjeruju da će ovo postati zanimljiva tradicija koja će obraditi brojne teme koje je Marija Winter ostavila u svojoj ostavštini.

Marija Winter rođena je u Črnoglavcu, kraj Ludbrega. U rodnom kraju završava osnovnu i građansku školu nakon koje putuje u Sarajevo na školovanje u žensku učiteljsku školu pri Zavodu Sv. Josipa. Diplomu stječe 1935. godine, a godinu dana kasnije počinje raditi kao učiteljica u Tuzli, zatim Sarajevu te Breškama. Četiri godine nakon stjecanja diplome polaže i državni stručni ispit.

U to vrijeme započinje Drugi svjetski rat te Marija seli u Legrad gdje radi sve do 1943. godine. Odlučno se suprotstavlja nasilnoj mađarizaciji i fašizaciji, te i dalje predaje na tada zabranjenom hrvatskom jeziku. Pritisci nsu na nju zbog toga bili sve jači, štoviše, kada joj je život došao u pitanje, odlučila se vratiti svojoj obitelji u ludbreški kraj.

Od 1943. do 1945. godine radi u školi u Hrženici nakon čega se vraća u Ludbreg i zapošljava u školi u Slokovcu. Radila je i u školama u Sesvetama Ludbreškim i Poljancu. Umirovljuje se 1967. godine kao učiteljica u Slokovcu, u tada područnoj školi Osnovne škole „Dragice Kancijan”, današnje OŠ Ludbreg.

Pored učiteljskog poziva u sklopu kojeg je organizirala brojne općeobrazovne tečajeve i predavanja, aktivno je bila uključena i u kulturno-umjetnički rad. Osnovala je i vodila dramske i ostale kulturno-umjetničke sekcije za koje je napisala brojne igrokaze na kajkavštini. Sudjelovala je i u radu folklorne skupine u Sesvetama Ludbreškim te poticala žene na kreativnost. I sama se bavila slikarstvom. Bila je član Udruženja amatera likovne umjetnosti sjeverne Hrvatske. Marija Winter umrla je 1. listopada 1989. godine. Iza sebe ostavila je ispisanih dvadesetak bilježnica rukopisa, hrpu fotografija i ostalog materijala o povijesti Ludbrega kojej je prepustila prof. dr. Dragutinu Feletaru. On je zajedno s prof. Hrvojem Petrićem priredio dio građe za tisak. Nastale su dvije knjige pod naslovom „Iz povijesti Ludbrega i okolice” koje su tiskane povodom 10-te godišnjice smrti autorice u nakladništvu Grada Ludbrega i Nakladne kuće „Dr. Feletar”.

U njenoj bogatoj ostavštini ostali su i igrokazi koji su objavljeni 2012. godine u izdavaštvu Pučkog otvorenog učilišta „Dragutin Novak” Ludbreg (danas Centar za kulturu i informiranje „Dragutin Novak”) zajedno s fotografijama i crtežima koje je prikupila i nacrtala.

Djelić duga Mariji Winter vratila je i ludbreška knjižnica koja ju je uvrstila u jednu od edicija „Ludbreške razglednice”, te Grad Ludbreg koji joj je posvetio ulicu.