Gradska knjižnica i čitaonica Mladen Kerstner i ove se godine prigodnim programima prisjetila ludbreškog pjesnika Bože Hlasteca. Riječ je o kulturnoj manifestaciji kojom se nastoji očuvati sjećanje na pjesništvo ovog Ludbrežanina. Pjesme na kajkavskom jeziku Hlastec je pisao od rane mladosti, a tridesetak njegovih pjesama je uglazbljeno. Za života je Hlastec objavio pet zbirki pjesama. Posthumno je 2019., zahvaljujući blagonaklonosti Hlastecove obitelji, 2019. iz tiska izašla i šesta zbirka pjesama koja sadrži 60 do tada neobjavljenih pjesama.

-Manifestacija Dani Bože Hlasteca koju održava naša knjižnica slavi kajkavskog pjesnika Božu Hlasteca, ali i kajkavski jezik, odnosno kajkavsko narječje. Dani Bože Hlasteca održavaju se simbolično svake godine. Ove godine je deseto jubilarno izdanje, od 19. do 26. siječnja, koji obilježavaju datum njegovog rođenja i datum njegove smrti – rekla nam je Anja Špikić iz Gradske knjižnice i čitaonice Mladen Kerstner Ludbreg.

Središnji događaj kojim se Ludbrežani prisjećaju Hlastecova pjesničkog djela i odaju mu zasluženo priznanje bio je 8. recital kajkavske poezije Božo Hlastec koji je održan u subotu 25. siječnja u Vijećnici Centra za kulturu i informiranje.

Ove je godine na natječaj pristiglo 79 pjesama od 30 autora.

Članice Prosudbenog povjerenstva pregledale su i odabrale 16 kajkavskih pjesama koje će biti objavljene u sljedećem izdanju Zbornika radova koji izlazi iduće godine, a pjesme su interpretirane i na subotnjem recitalu.

– Iznimno smo zadovoljni odazivom, a posebno činjenicom da nam se javljaju i novi autori.
Kroz pjesme je zastupljena tematika koja zanima čovjeka suvremenog doba. Ono što je specifično kada se autori izražavaju na kajkavskom, uvijek je nekako prisutna nota starine, tradicije, poriv je i poticaj autorima da tu tradiciju pokušaju prikazati u modernom svijetu, u svemu onome što je aktualno. Sve od ljubavne do religiozne, domoljubne, zaista je sve zastupljeno u ovim pjesmama – rekla je Jasminka Vugrinec koja je uz Natašu Sedlar i Lidiju Novosel bila članica ovogodišnjeg prosudbenog povjerenstva.

Ipak, među radovima kako je i praksa ovog recitala valjalo je izdvojiti i nagraditi tri najbolja rada. Zlatni kaj ove je godine pripao Tiboru Martanu, Srebrni kaj Snježani Budanec, a Brončani Dragici Reinholz.

-Pobjednička pjesma govori o jednoj hiži koju je nagrizao zub vremena i koja polako, nebrigom
možda vlasnika ili više možda vlasnici nisu na životu, polako nestaje na jednom malenom zagorskom brijegu i sa sobom odnosi brojne običaje, uspomene i sve ono što se u toj kućici nekad godinama događalo – pojasnio je Tibor Martan te dodao kako u ovome vremenu globalizacije nismo svjesni kako se gubi zavičajni lokalni identitet.

-Nameću nam se različite društvene nove norme, preuzimamo tuđe običaje. Naročito to je među mlađom generacijom vrlo izraženo, stoga i ova moja pjesma na neki način je i apel svima onima koji možda posjeduju takve stare drvene dragulje i te hižice, da ih na neki način pokušaju sačuvati i zaštititi, jer ako nestanu one unutar kojih su se odvijali brojni naši narodni običaji, ako nestane ta kućica, nestat će i običaja, a time onda jedan dio identiteta našeg naroda – rekao je Tibor Martan.

Recital je bio i još jedna prilika da se potvrdi bogatstvo i raznolikost kajkavskog jezika, a glazbom ga je uljepšala Neda Njegač.