Pjesma, zajedništvo, duhovnost i mladenačka energija obilježili su jubilarno, 30. izdanje Festivala duhovne glazbe DUGA u Ludbregu u organizaciji Pjevačkog društva mladih ‘Trinitas’. Festival koji već tri desetljeća okuplja mlade oko duhovne glazbe još je jednom pokazao da njegova vrijednost nije samo u pjesmama izvedenima pred publikom, nego i u prijateljstvima, susretima i zajedništvu koje nastaje tijekom priprema i samog nastupa.
Među okupljenima na ludbreškom svetištu su se mogla prepoznati i lica nekadašnjih članova koji su tijekom godina bili dio festivalske priče. Upravo je taj susret generacija jedan od detalja koji je posebno razveselio Angelu Mesarić, članicu festivalskog zbora.
– Stvarno je nešto posebno. Vidjeli smo već i na misi poznata lica, starije članove. Stvarno mi je drago da se ovo održalo i da je svake godine sve bolje. Svake godine pokušava se podići na neku novu razinu i zapravo doprijeti do čim više ljudi – rekla je Angela.
A što je zapravo DUGA? Kada ju je trebalo svesti na samo tri pojma, nije dugo dvojila – ljubav, Krv Kristova i prijateljstvo.
Prijateljstvo je riječ koja se provlačila i kroz razgovor s ostalim mladim članovima zbora. Dajana Harambaša festivalskom se zboru pridružila drugu godinu zaredom. Iskustva sada već ima, no prije nastupa ipak priznaje – malo treme postoji.
Iza šezdesetak minuta pjesme pred publikom krije se puno više vremena provedenog na probama. Pripreme su, kaže, bile zahtjevne i duge, ali istodobno zanimljive, a učile su se i nove pjesme.
Pozitivna trema nije zaobišla ni onoga koji je ove godine imao nešto veću odgovornost.
Marcel Dodlek je upravo na jubilarnom izdanju prvi put preuzeo ulogu voditelja festivalskog zbora. S DUGOM je, međutim, već dobro upoznat.
– Osjećaj je odličan. Već sam prijašnjih godina svirao klavir na festivalu, tako da mi je čast ovog puta prvi put biti i voditelj – kazao je uoči nastupa.
Pod njegovim se vodstvom ove godine okupilo četrdesetak članova festivalskog zbora.
Broj je to koji možda najbolje pokazuje da DUGA, unatoč svojih 30 godina, nije festival koji živi samo od uspomena. I dalje privlači mlade koji su spremni uložiti vrijeme u probe, stati pred publiku i kroz glazbu prenijeti ono što njima ovaj festival predstavlja.
A upravo je to bila i Marcelova želja uoči nastupa.
– Volio bih da publika s ovog festivala ponese prije svega duhovni sadržaj koji imamo za ponuditi, a onda i ovo naše mladenaštvo i naš duh koji je, mislim, zarazan. Probat ćemo to prenijeti kroz naše pjesme – poručio je.
Možda se upravo u toj rečenici krije i odgovor na pitanje kako jedan festival ima tako lijepu i dugu tradiciju.
DUGA nisu samo pjesme koje se izvode jedne festivalske večeri. Iza njih ostaju probe, poznanstva, prijateljstva i generacije koje su kroz festival prošle, a potom svoje mjesto prepustile nekim novim mladim glasovima.
Trideset godina kasnije DUGA tako i dalje ima ono što joj je potrebno za nastavak priče – mlade ljude, pjesmu i zajedništvo. A ako je suditi prema ovogodišnjoj energiji, pred njom je još mnogo festivalskih godina.





























































