On poručuje svakom: „Važan si mi, čovječe. Volim te i svoj život dolazim dati za tebe. Ne boj se! Nisi sam. Bog te nije ostavio.“
U vrijeme došašća jedno od najljepših biblijskih čitanja u liturgiji Crkve govori nam kroz neobičnu sliku: „Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova korijena.“ (Knjiga proroka Izaije 11, 1) Panj, star i osušen, iz kojeg klija mladica, novi život. Je li to moguće? U vrijeme kad su ovi retci napisani izraelsko kraljevstvo bilo je slomljeno, u lošem stanju, što je bila posljedica nevjernosti, grijeha, okretanja leđa Bogu. Baš poput otpiljenog drveta, od kojeg je ostao samo panj. Tako se ponekad može osjećati i čovjek, koji zbog vlastite odgovornosti ili krivnje drugih i teških okolnosti života osjeća svu težinu postojanja te gubi nadu u bolje sutra. No, upravo to bolje sutra želi donijeti ljubav Božja. Upravo u tom slomljenom izraelskom kraljevstvu pojavljuje se Netko na koga se odnosi ovo proroštvo o mladici koja klija iz panja. U malenom gradu Betlehemu u jednoj priprostoj štali u božićnoj noći rodio se Sin Božji, Isus Krist, Spasitelj svijeta!
On je došao kako bi nam rekao da Bog, unatoč svemu, ne odustaje od čovjeka. On dolazi iscijeliti slomljena srca. On dolazi oprostiti grijeh, koji tako duboko ranjava dušu čovjeka, preuzimajući ga na Sebe. On dolazi obnoviti čovjekov život. On poručuje svakom: „Važan si mi, čovječe. Volim te i svoj život dolazim dati za tebe. Ne boj se! Nisi sam. Bog te nije ostavio.“ I On nas poziva da svoj život privinemo uz Njegov, da i mi klijemo uz tu Mladicu, i izrastemo u stablo koje nosi puno dobrih plodova. Zato nemojmo dopustiti da nam u vanjskom ozračju slavlja Božića promakne glavna božićna poruka, da nam promakne sam Slavljenik, Isus Krist, kome se svatko valja duboko pokloniti i „srce dat mu na dar“, kako pjeva lijepa božićna pjesma.
Božić nam, dakle, poručuje koliko smo Bogu važni. Odlučimo stoga iznova da Bog bude i nama važan pa Ga stavimo na prvo mjesto u svom srcu i životu. Netko je lijepo i istinito rekao: „Kad je Bog na prvom mjestu, sve drugo dolazi na svoje pravo mjesto.“ Kada je drugačije, sve se polako ruši i nedostaje pravi smisao i ljepota života. I još, recimo i jedni drugima, svojim bližnjima, da su nam važni i da nam je važno da i oni budu dobro. Učinimo nešto lijepo za njih, za nekog u potrebi, tko pati, tko je usamljen, tko je možda slomljen. Ljepota Božića zasjat će tada po nama… i isklijat će mladica iz panja, zasjati nada u bolje sutra, jer je već danas bolje – jer je Isus tu, s nama.
