Na tri hektara zemlje Ludbrežanin Mario Kolak sa svojom je obitelji pokrenuo proizvodnju uljnih buča, ali i eksperimentalni uzgoj devet različitih sorti tikvi iz europskih zemalja. Iako je iza njih tek prva sezona, planovi su već veliki – od proizvodnje vlastitog hladno prešanog bučinog ulja do uzgoja posebnih gastronomskih sorti tikvi koje se rijetko mogu pronaći na domaćem tržištu. U cijelu priču uključena je obitelj, a ljubav prema bučinom ulju i domaćim proizvodima već je odavno dio njihove svakodnevice.
Sve je počelo razgovorom s prijateljem i jednostavnom idejom da obiteljska zemlja, koja je godinama bila u najmu, ponovno dobije svoju svrhu. Ludbrežanin Mario Kolak odlučio je zajedno sa svojom obitelji – suprugom Valentinom, kćerkom Ivonom i sinom Teom, zakoračiti u poljoprivrednu proizvodnju i okušati se u uzgoju buča. Danas, nakon prve sezone, iza njih su brojni sati rada, nova iskustva i prvi proizvodi, ali i ambiciozni planovi za budućnost.
– Imali smo zemlju koju smo naslijedili od mojih roditelja i koja je bila u najmu. Kroz razgovor s prijateljem i kolegom odlučili smo da bismo je mogli ponovno sami obrađivati. Nešto smo zemlje kupili, nešto uzeli u najam i tako došli do ukupno tri hektara – ispričao nam je Mario Kolak, predstavljajući početke njihova obiteljskog gospodarstva.
Obiteljski posao u kojem svatko ima svoju ulogu
Iako je riječ o tek prvoj godini proizvodnje, Kolakovi su od samog početka odlučili da će njihovo gospodarstvo biti zajednički obiteljski projekt. Posla ima mnogo, a svaki član obitelji doprinosi na svoj način.
– Svi smo uključeni. Muški dio obitelji zadužen je za polja, a ženski za gastronomiju – jednostavno objašnjava Mario podjelu poslova.
Dok se na poljima vodi briga o uzgoju, berbi i pripremi buča za daljnju preradu, u kuhinji se istražuju mogućnosti njihove upotrebe. Jer Kolakovi buču ne doživljavaju samo kao poljoprivrednu kulturu od koje se dobiva ulje, nego i kao vrijednu namirnicu koja može biti osnova brojnih jela.
Upravo je ta povezanost poljoprivrede i gastronomije jedan od razloga zbog kojih su se već u prvoj godini odlučili okušati u uzgoju neuobičajenih sorti tikvi.
Ipak, početak nije bio jednostavan. Gospodarstvo zasad nema vlastitu mehanizaciju pa se većina poljoprivrednih radova obavlja uslužno, što znatno povećava troškove.
– Trenutačno je to jako teško, naporno i skupo. Nemamo vlastitu mehanizaciju, nego sve radimo uslužno. Ova prva godina trebala nam je biti svojevrsni pokus, da vidimo kako sve funkcionira i što možemo planirati dalje – priznaje Mario.
Na ludbreškim poljima rastu tikve iz Italije, Francuske, Portugala i Belgije
Posebno zanimljiv dio njihove priče jest činjenica da se nisu ograničili samo na tradicionalnu proizvodnju bučinog ulja. Uz uljnu buču sorte Rustikal, koja je zauzela najveći dio površina, Mario je odlučio istražiti i sorte tikvi koje su cijenjene u europskoj gastronomiji, a na domaćem su tržištu još uvijek relativno nepoznate.
Tako se na njihovim poljima našlo čak devet različitih sorti tikvi iz europskih zemalja, među kojima su Italija, Francuska, Portugal i Belgija.
– Htjeli smo doći do toga da iz svake zemlje zasadimo tikvu koja se tamo najviše koristi u kulinarstvu. Dakle, ne tikve za koštice, nego one koje se koriste za juhe, variva i sve ostalo što se od njih može pripremati. Do sjemena nekih sorti bilo je teško doći, ali uspjeli smo – govori Mario.
Pokusni uzgoj organizirali su na približno 400 četvornih metara, a među devet sorti dvije su se posebno istaknule. Riječ je o talijanskoj Marina di Chioggia i francuskoj Muscat de Provence, koje su se pokazale dovoljno uspješnima da ih sljedeće godine planiraju saditi na znatno većim površinama.
Talijanska gastronomska zvijezda na ludbreškom polju
Posebnu pozornost privlači Marina di Chioggia, tikva prepoznatljiva po svojoj zelenoj, naboranoj kori i neobičnom izgledu. Iako možda nije nalik klasičnim bundevama kakve najčešće viđamo u našim vrtovima, riječ je o sorti koja u talijanskoj gastronomiji ima posebno mjesto.
– To je jedna od najcjenjenijih tikvi u Italiji. U najelitnijim restoranima od nje pripremaju njoke od bundeve. Kod nas je još nema u redovitoj prodaji, eventualno se može pronaći na tržnicama u manjim količinama – objašnjava Mario.
Marina di Chioggia i Muscat de Provence – dvije sorte koje Kolakovi planiraju uzgajati na većim površinama.
Upravo u takvim proizvodima vidi priliku za proširenje ponude domaćih poljoprivrednih gospodarstava. Umjesto da se usmjere isključivo na proizvodnju ulja, Kolakovi žele ponuditi i posebne tikve koje bi mogle zainteresirati ljubitelje kuhanja, ugostitelje i sve one koji vole isprobavati nove namirnice.
A da njihova ideja ima potencijala, pokazuju i prvi razgovori o mogućem plasmanu proizvoda.
– Već imamo određene dogovore s nekim trgovačkim lancima. Sljedeće godine planiramo Marinu di Chioggia zasaditi na približno hektar površine pa ćemo vidjeti kakav će biti prinos – otkriva Mario.
Uz talijansku sortu, vrlo se dobrom pokazala i francuska Muscat de Provence, također poznata kao gastronomska tikva. I ona je uspješno prošla prvu pokusnu sezonu pa Kolakovi planiraju proširiti njezin uzgoj.
Za razliku od uljnih buča, kod kojih je najvažnija koštica, ove se sorte uzgajaju prvenstveno zbog svoje kulinarske vrijednosti. Upravo zato njihov uzgoj predstavlja svojevrsni iskorak u odnosu na klasičnu proizvodnju buča na kakvu smo navikli u Podravini.
Od sjemenke do boce ulja
Ipak, temelj proizvodnje ostaje bučino ulje, proizvod koji u Podravini ima dugu tradiciju i posebno mjesto na obiteljskim stolovima.
Za proizvodnju ulja odabrali su sortu Rustikal, poznatu po krupnim košticama i dobrom udjelu ulja.
– Odlučili smo se za Rustikal jer je riječ o sorti koja ima jednu od najkrupnijih koštica i daje dobar postotak ulja. Važno nam je bilo i to što smo uspjeli nabaviti kvalitetno sjeme – pojašnjava Mario.
No, put od sjetve do gotovog proizvoda zahtijeva mnogo više od samog uzgoja. Potrebno je pratiti razvoj biljke, pravodobno organizirati berbu te osigurati brzu i kvalitetnu obradu koštica.
– Kada se lišće počne sušiti, znamo da se vegetacijski ciklus bliži kraju. Buče se tada odvajaju od vriježa i ostavljaju na polju otprilike dva tjedna, nakon čega slijedi berba. Koštice se potom peru, suše i skladište. Sve to potrebno je napraviti unutar 24 sata – opisuje Mario.
Budući da im je ovo prva sezona, još uvijek prikupljaju iskustva i uspoređuju rezultate, no početkom su zadovoljni.
Bučino ulje u obitelji Kolak troši se gotovo kao maslinovo
Da njihova odluka o pokretanju proizvodnje bučinog ulja nije slučajna, najbolje potvrđuju prehrambene navike same obitelji. Naime, bučino ulje u njihovoj je kuhinji već godinama jedna od nezaobilaznih namirnica.
Na pitanje koliko ga zapravo potroše, Mario se nasmijao i priznao da su količine poprilične.
– Jako puno! Bez obzira na to što dosad nismo imali vlastitu proizvodnju, uvijek smo ga koristili. Bučinog i maslinovog ulja trošimo gotovo jednako, a suncokretovo vrlo rijetko – otkriva.
I dok mnogi bučino ulje povezuju gotovo isključivo sa zelenom salatom, u obitelji Kolak ono je dio mnogo šire gastronomske priče.
– Kod nas se koristi sve što se od buče može iskoristiti. Dok je mlada, od nje se pripremaju juhe, zatim štrukli, pa tostirane koštice i na kraju ulje – nabraja Mario.
Smatra da kupci u Podravini i Zagorju dobro poznaju bučino ulje te znaju razlikovati kvalitetne proizvode.
– Ljudi ovdje znaju procijeniti kvalitetu. Postoje različite vrste bučinog ulja i različiti načini prešanja, baš kao što je slučaj i s maslinovim uljem – ističe.
Vlastito hladno prešano ulje kao sljedeći veliki cilj
Kolakovi žele postupno zaokružiti proizvodnju, od uzgoja buča i prerade koštica do gotovog proizvoda koji će nositi ime njihova gospodarstva.
Posebno ih privlači proizvodnja hladno prešanog bučinog ulja, koju bi u budućnosti željeli organizirati u vlastitom pogonu.
– Kada se steknu uvjeti i riješi potrebna dokumentacija, želimo sami proizvoditi hladno prešano ulje. Ostale vrste, poput premium toplo prešanog i miješanog bučinog ulja, planiramo proizvoditi uslužno u jednoj uljari u Međimurju – otkriva Mario.
Dio ovogodišnjih koštica već su prodali, dok je ostatak namijenjen daljnjoj preradi. Prva runda prešanja već je završila, a pred njima su novi koraci u razvoju ponude.
Prednost zasad daju izravnoj prodaji na kućnom pragu, a jedna od ideja je i priprema poklon-paketa s proizvodima gospodarstva.
– Najviše razmišljamo o prodaji na kućnom pragu. Ako sve uspijemo riješiti kako smo planirali, želja nam je da već do Božića imamo vlastite poklon-pakete u službenoj prodaji – najavljuje Mario.
Pred obitelji Kolak još je mnogo posla. Potrebno je ulagati u proizvodnju, osigurati potrebne uvjete za preradu, razvijati tržište i steći dodatno iskustvo. No, prva sezona pokazala je da se uz volju, obiteljsko zajedništvo i spremnost na učenje može krenuti u zanimljiv poljoprivredni pothvat.
Njihova priča ujedno je podsjetnik na vrijednost domaće zemlje i mogućnosti koje se otvaraju kada se tradicionalna poljoprivreda poveže s novim idejama. Jer od jedne male bučine koštice može nastati mnogo više od boce ulja – može započeti nova obiteljska priča, koja tek čeka svoje sljedeće poglavlje.
