Naša draga Ludbrežanka Đurđa Kokanović ili kako je mnogi znaju “teta Đuka“ od odlaska u mirovinu prije sad već dosta godina, uspjela je ostvariti svoju želju. Željela je svoju ljubav prema knjigama podijeliti sa drugima. Sve je počelo od jednog običnog susreta sa djecom iz vrtića, koje je završilo sa njihovim druženjima i čitanju priča u vrtićima. Toplo je prihvaćena među djecom, ali isto tako rado su je dočekivali i u domovima starijih osoba u našem kraju. Tamo je također prenosila svoju ljubav prema čitanju, čitajući od Trnoružice do pjesama i priča na kajkavskom. Uvijek je znala dodati i malo humora na svoj osebujan način izmamivši osmijeh na dragim licima.
Redovito sudjeluje na danima Bože Hlasteca i Mladena Kerstnera prenoseći našu domaću kajkavsku riječ naših poznatih ludbrežana. Svoj talent pokazala je i kao glumica amaterka gdje je uglavnom na kajkavskom jeziku nerijetko glumila u mnogim šaljivim igrokazima.
Ljubav prema knjigama nije samo navika, to je njen životni poziv nakon odlaska u mirovinu.
Teta Đuka kako je mnogi znaju danas čita predškolskoj djeci u našoj Gradskoj knjižnici „ Mladen Kerstner“ Ludbreg. U druženju sa djecom provodi vrijeme i na svoj osebujan način prenosi im dio svog znanja i mudrosti, ali kako i sama kaže – Oni uživaju u pričanju priča, ali istovremeno to i mene čini sretnom i jedva čekamo ponovni susret i naše vrijem za priču našoj knjižnici.-
Četvrtkom, u šarenom ambijentu knjižnice knjiga djeci postaje najbolji prijatelj, a teta Đuka ih vodi u svijet mašte. Oni postaju odličan tim, raduju se zajedno i usput uče male životne mudrosti. Vesele se svakom novom susretu i novoj priči. Teta Đuka ne čita samo glasom – ona čita srcem. Ona glumi likove iz slikovnica, a nerijetko u njenim rukama likovi ožive. Od kartona izradi neke likove i junake, koji onda djeci izlaze u susret kao da su upravo sišli sa stranica knjige.
Iako su to predškolska djeca koja tek uče slova, oni osjete čaroliju priče, zahvaljujući teti Đuki. Ona je tu da pokuša u svijetu brzih ekrana i poruka sačuva sporost i ljepotu izgovorene riječi.
Svoju ljubav prema riječi njeguje i u toplini svog doma, zapisujući u veliku bilježnicu sjećanja, pjesme priče iz života o sebi, našem kraju, a tu su i igrokazi koji su već imali svoj nastup pred publikom, a neki još čekaju svoje pravo vrijeme. Njeni stihovi su često humoristični, pa čak i neke ozbiljne teme preokrene na šalu i vedrinu.
Kajkavska riječ u njenog interpretaciji nije samo govor – to je zagrljaj zavičaja. S puno ponosa sudjeluje na danima Bože Hlasteca i Mladena Kerstnera, kao i drugim događanjima gdje svojim čitanjem prenosi bogatstvo domaće riječi.
Ovom prilikom ćemo otkriti kako njezina ljubav prema knjizi i ljepoti kajkavske riječi nije jedina. Tu je i ljubav prema cvijeću, a ponajviše orhidejama koje se smiješe sa kuhinjskog prozora. One zauzimaju posebno mjesto u njezinu domu, njeguje ih sa puno pažnje, a one joj zahvaljuju sa novim pupoljcima i raskošnim cvjetovima. Baš kao što joj djeca zahvaljuju osmijesima i zagrljajima.
Teta Đuka nesebično prenosi svoju ljubav prema knjizi, prema toplim riječima, prema zavičaju i našem dragom kaju i svoj ljepoti koja se krije u malim stvarima. Ona jednostavno samo ne čita djeci priče, već uči djecu kako slušati, osjećati i stvarati. U svijetu gdje je sve užurbano i često nemamo vremena zastati, ona nas podsjeća koliko je važno sjesti, otvoriti knjigu i podijeliti priču.
U susretu s njom u gradu, nakon razgovora ili samo kratkog pozdrava i osmijeha nastaviti ćemo svoj put radosniji, pa možemo zaključiti dok god ima ljudi poput nje, imamo razloga za vjeru u dobre ljude i dobre priče.
Ima naša sugovornica i jednu veliku želju, a to je da jednu bajku (njoj jako posebnu) snimi na našem radiju. Naime, kako kaže; -Radi se o jednoj dirljivoj priči koja bi bila na neki način poklon našim mještanima, slušateljima radija koji su sami i kad su uz radio da osjete i da znaju da netko misli na njih. Jer puno je važnije od svih materijalnih stvari pokloniti pažnju i razumijevanje o čemu upravo govori i bajka-
Đukina želja je zapravo tako skromna iako u isti čas i jako vrijedna, a nama na radiju prilika je da je zajedno ostvarimo.
