Prometnik Vlado Herceg aktivan i sa 47 godina radnog staža

Samo rijetki znaju da je željeznička pruga Varaždin-Ludbreg-Koprivnica puštena u promet 16. prosinca 1937. godine. Ove godine pruga ‘bilježi’ svoj 88. ‘rođendan’ pa smo, tim povodom, za sugovornika potražili nekog tko dočekuje i ispraća vlakove na ludbreškom željezničkom kolodvoru. Prometnika Vladu Hercega pronašli smo uz pomoć njegovog sina Brune Hercega koji također obožava vlakove. Naime, Bruno na svom Facebook profilu niti nema ništa drugo osim fotografija raznovrsnih lokomotiva i vlakova.  

-I moj sin Bruno je prometnik, ali radi na međunarodnoj pruzi. Živi u Varaždinskim Toplicama, a na posao u Lepavinu ide svojim automobilom. Ja kao prometnik na regionalnoj pruzi, ovdje u Ludbregu, radim od prosinca 1987. godine, a prije toga sam 8 godina radio u Varaždinu i jednu godinu u Konjščini. Ukupno imam 47 godina staža i imam ispunjene uvjete za u mirovinu, ali s liječničkim pregledom mogu raditi još jednu godinu do navršenih 67 godina života – rekao je Vlado Herceg.

Vlado je svoj intervju za Ludbreške novine dao na početku svog radnog staža u prosincu 1987. godine pa može usporediti i reći kako se ovom prugom prometovalo nekad, a kako danas.

-Zanimljivo je da su prije 40 godina vlakovi na ovoj dionici vozili brže nego sad. Naime, nakon rekonstrukcije pruge koja je rađena 1985. godine vlakovi su vozili 120 kilometara na sat, a čak su i šinobusi odnosno popularne ‘srebrne limenke’ vozile 100 km/h. Brzine su smanjene zbog sigurnosti putnika ponajprije zbog nezaštićenih prijelaza cesta preko željezničke pruge te zbog drvenih pragova koji su u lošem stanju. Sadašnja brzina vlakova na ovoj dionici iznosi 80 kilometara na sat na otvorenoj pruzi i 40 km/h u samom kolodvoru – rekao je Vlado.

Ako je netko od prometnika bolestan prvi na zamjenu uskače upravo naš sugovornik Vlado koji do svog posla ima točno 120 koraka. Naime, Vlado je kupio kuću katnicu tik uz željeznički kolodvor.  

-U ludbreškoj željezničkom uredu rade tri prometnika u dvije smjene te skretničar Franjo Kranjec koji radi samo u zimskom periodu jer skretnicama najviše mogu nauditi ledena kiša i snijeg. Ured i čekaonica otvoreni su od 4 sata ujutro do 23 sata u noći, a preko noći vlakovi ne prometuju jer teretnog prometa uopće nema. Svojevremeno smo ovdje u Ludbregu godišnje bilježili 1400 utovara i istovara teretnih vagona, a sada se sav teretni promet odvija kamionima. Putne karte prodaje posebna službenica koja u Ludbreg dolazi iz Varaždina, a radno vrijeme joj je od 5 sati i 10 minuta do 12 sati i 40 minuta. Poslije tog vremena putnicima karte prodaju kondukteri u samim vlakovima – rekao je Vlado.

Tijekom pisanja ove reportaže saznali smo još nekoliko zanimljivosti. Kroz ludbreški kolodvor dnevno prođu 24 putnička vlaka, a polovica njih križa se upravo na našem kolodvoru. Jednom takvom križanju prisustvovali smo i mi te oko 15 sati zabilježili da je vlak iz Koprivnice za Varaždin kasnio 15 minuta, a vlak iz Varaždina za Koprivnicu još koju minutu više. Prema voznom redu ovu relaciju od ukupno 42 kilometra vlakovi bi trebali prijeći za 51 minutu, ali gotovo niti jedan vlak ju ne prelazi ispod jednog sata.

– Putnici vlakom moraju biti izuzetno strpljivi i planirati redovito kašnjenje u plan svog putovanja. Slijedeće godine planira se cjelovita obnova pruge na relaciji Varaždin-Ludbreg-Koprivnica, a obnovu će vjerojatno obavljati austrijska tvrtka koja posjeduje veliki stroj nalik na vlak koji u jednom potezu kopa, poravnava, nasipava i polaže pragove i šine. Željeznički pragovi će biti betonski pa će se i brzina vlakova ponovno povećati, a prometovat će napredniji niskopodni vlakovi na baterije koji već prometuju hrvatskim prugama – pojasnio je Vlado.

Nakon cjelovite obnove ove dionice putnici će zasigurno na svoja odredišta stizati brže i udobnije, ali to naš sugovornik Vlado neće dočekati s crvenom kapom na glavi već uživajući u zasluženoj mirovini.