Ludbreški glumački par s novom predstavom ˝Kako je sve počelo˝ pred domaćom publikom

Nasmijte se do suza s Aleksom i Barom, očekuje vas iskreni humor bez cenzure

Bračni par, Nataša i Aleksandar Lazić, poznatiji kao Aleks i Bara, uspijevaju ono što je baš svima potrebno – zabaviti i dobro nasmijati. Nakon prve predstave ˝Gola istina˝ čija je premijera održana pred više od dvije godine u Ludbregu, te popularnog ˝Bankrota˝, predstave s kojom su također obišli Hrvatsku, ovaj par priprema novi budući hit ˝Kako je sve počelo˝. U te dvije godine puno se toga promijenilo, a kako i sami priznaju, njihovi su se životi potpuno preokrenuli. Prve dvije predstave odigrali su puno puta, diljem Hrvatske. Uz to, Aleks nastupa i sa svojim stand up-om, a u međuvremenu snimaju i dobro poznate videe. Njegovi video uratci su na kajkavskom narječju, a uzrečica “Do Iberlaufa” postala je njegov zaštitni znak. Humor Aleksa i Bare je iskren, bez cenzure i onako baš domaći.

Ljubav prema pozornici i nastojanje da nasmiju ljude pretvorili su u ozbiljan posao. Ipak, ostala je ista ona strast prema glumi i želja da publika ostane zadovoljna, a posebno im je bitna upravo domaća, ludbreška publika.

S Aleksom i njegovom partnericom Barom razgovarali smo povodom nove predstave “Kako je sve počelo”, koja će svoju pretpremijeru imati 11. i 12. listopada u Ludbregu. Publika ih već dobro poznaje, a oni nam kroz smijeh, iskrene priče i poneku anegdotu otkrivaju kako izgleda njihov kreativni i privatni život.

U studio Radio Ludbrega stigli su nakon što su odigrali predstavu u Požegi.

Tko se danas dulje spremao za dolazak u studio?

Bara: Definitivno ja! On se uopće nije presvukao od puta. A ja? Šest jakni sam probala dok nisam odlučila što obući. To je kod mene uvijek tako.

Aleks: Ma mi muški smo jednostavni. Probudim se u cipelama, majica od ponedjeljka, gaće jednom tjedno i to je to. Čarape se mijenjaju samo ako staneš u šaht pa su mokre.

Kad bi vaša predstava bila hrana, pizza ili recimo gulaš, kakva bi bila? Ljuta, slatka, kisela ili kombinacija svega?

Aleks: Glavni sastojak bio bi feferon, i to ljudi! Gledaš predstavu i plačeš, drugi dan još uvijek plačeš — isto kao kad jedeš ljute feferone.

Bara: Možda i ananas. Onako slatko-ljuta kombinacija, jer mi smo, kak’ da velim, blago nenormalni. Bilo bi to neko jelo kao wok, svega pomalo.

Aleks: Da, bilo bi svega pomalo. I ljuto, i kiselo, i slatko.

Kako je zapravo sve počelo? Je li bila romantična priča ili drama?

Aleks: Ha, bilo je tu svega — i trilera, i horora, i tragedije. Ukratko: tragikomedija.

Bara: Odgovor na to pitanje publika će najbolje dobiti 11. i 12. listopada u Ludbregu. To je ono kad predstava otkrije jedan mali dio našeg života.

Kad se rodila ideja za predstavu?

Aleks: Ja stalno imam ideje. Nakon prve predstave već mi je druga bila u glavi, sad smo na trećoj, a ja već smišljam četvrtu. Sa stand-upom sam krenuo 2019., i odmah sam znao da će doći dan kad ću napisati predstavu Aleks i Bara. Ljudi su Barin lik već dugo čekali da ga upoznaju i sad je tu!

Je li sve po scenariju ili volite improvizaciju?

Bara: Scenarij postoji, Aleks ga piše. Ali uvijek nešto dodamo ili maknemo dok vježbamo.

Aleks: Ja obožavam improvizirati i komunicirati s publikom. Sve ovisi o njima. Ako publika reagira dobro, onda se svašta dogodi. Ako baš ne ide, onda držimo “po pe esu”, kak bi se reklo.

Kakva je ludbreška publika?

Aleks: Iskreno, bio sam skeptičan na početku, uvijek je tu strahopoštovanje prema domaćoj publici i prirodna ljudska želja da budu zadovoljni i da prihvate naš humor. Ali nakon prve predstave, a posebno zadnje nastupa na  Otoku mladosti pred toliko ljudi, bilo ih je prema procjenama gotovo 800, onda moram reći, oduševili su me. Ludbreg diše humor, podržava domaće umjetnike i vjerujem da će tako biti i dalje.

Bara: Domaća publika je uvijek najbolja — ali i najteža, jer te poznaju. Ako te doma ne prihvate, onda je to najteže.

Imate li tremu?

Bara: Uvijek! Ali to je pozitivna trema, motivacijska.

Aleks: Ma ubiješ tremu s malo kratkog prije nastupa! (smijeh). Ali ozbiljno, trema je znak da ti je stalo. Kad nestane — bolje da prestaneš raditi ovaj posao.

Kakav je vaš odnos privatno i na sceni?

Bara: Posvađamo se milijun puta tijekom proba, ali to je dio procesa.

Aleks: Naš odnos? Od jedan do “trebam psihoterapeuta”? Negdje prema Vrapču. (smijeh). Ali zapravo smo terapija jedno drugome.

Najveća anegdota s predstava?

Aleks: Jednom mi je Bara izbila zub na sceni pred 300 ljudi u Humu na Sutli. Publika je mislila da je to dio predstave i valjala se od smijeha, a ja sam držao zub u šaci.

Bara: Meni je bio šok! Naravno da nije bilo namjerno. Nisam znala bi li plakala ili da se smijem. Ali eto, publika je mislila da je to dio predstave, smijala se i uživala.

Aleks: Taj zub je koštao, ali barem imamo uspomenu za cijeli život.

Bara: Na predstavama smo stvarno prolazili svašta, od presvlačenja po šupama i kuhinjama, do smiješnih situacija na sceni.

Aleks: Bilo je i trenutaka kad se publika toliko smijala da smo u mi pukli od smijeha. U tom trenu zaboraviš i na scenarij.

Sjećate li se prvih honorara?

Aleks: Naravno. U počecima nisam ni uzimao honorar. Samo dajte mi nešto za pojesti i popiti, ja ću doći. Vozio sam se po 200 kilometara da nastupim besplatno u kafićima. Tek kasnije su ljudi počeli plaćati ulaznice i tako smo krenuli ozbiljnije.

Kada ste odlučili da će to biti vaš posao?

Aleks: Kad sam morao dati otkaz. Imao sam dobar posao u firmi, ali previše je bilo naporno i nije se moglo uskladiti. Od Nove godine smo oboje samo u ovome. I nimalo ne žalimo.

Bara: To je posao koji nas veseli, iako zahtijeva puno vremena i energije. Ali nema veće sreće nego kad ti ljudi poslije predstave kažu da si im uljepšao dan.

Aleks: Išli smo u rizik, ali radimo ono što volimo. Tu su i naši boreki, u dvorištu ćemo ih i dalje imati pred božićne blagdane. To me posebno veseli i od toga neću odustati. I naravno, imamo i jagode, tikve, pomažemo mali Liliki.

Kako reagiraju bližnji i prijatelji?

Bara: Prijatelji nas podržavaju od početka.

Aleks: Kod mene je bilo drukčije. Godinu-dvije su najbliži bili skeptični i nisu to doživljavali ozbiljno, osim moje Bare, ona me od početka podržavala. Ali ja sam bio ustrajan. Danas više nitko ne pita “kaj nemaš neki ozbiljan posao”.

O čemu zapravo govore vaše predstave?

Bara: O životu! To su stvarne situacije bračnog para, samo malo karikirane. Ljudi se uvijek prepoznaju. Svaki muž ili žena tijekom predstave barem jednom “gurne” svog partnera i kaže: “Vidi, to smo mi!”

Aleks: Dakle, poslije predstave muž i žena ili odu doma pa se raziđu — ili imaju najbolji seks ikad! (smijeh)

Što se događa nakon predstave?

Bara: Slikanje, autogrami, razgovori. Ljudi vole taj kontakt. Djeca nas gledaju kao da smo ne znam tko, i to nam jako puno znači.

Aleks: Ja sam više očekivao da će mi bacati grudnjake na sceni, ali eto… za sad ostaje na selfijima.

Zašto publika treba doći na Kako je sve počelo?

Bara: Zato što će se prepoznati u situacijama i dobro nasmijati. Smijeh je lijek i svi ga trebamo.

Aleks: Ako vam ne bude dobro, donesite paradajze ili čarape broj 47 pa nas gađajte na sceni! (smijeh)

Poruka za kraj?

Aleks i Bara: Ljudi, dođite! Smijeh je najjači lijek i garancija da će vam barem na sat i pol biti ljepše. Vidimo se 11. i 12. listopada u Ludbregu, a onda i na premijeri u Zagrebu 17. listopada.

Pretpremijera: “Kako je sve počelo” – Aleks i Bara

11.10. i 12.10. Ludbreg (prvi termin rasprodan!)

Premijera: 17.10. Zagreb