https://youtu.be/qcEKqfRQSVo

Ono što je zasigurno u ne tako davnoj prošlosti krasilo dom svake obitelji na području Ludbrega i čitave ludbreške Podravine su zidnjaci. Zidnjaci su zapravo krpe ukrasnog karaktera koje su se vješale na zid, odakle i naziv „zidnjak“. Izrađivale su ih žene koje su se, nakon što bi završile sa svim poslovima koje su imale u kući i oko kuće, navečer najčešće opuštale uz vezenje, tkanje, šivanje, čipkanjem ili heklanje.

Upravo je zidnjacima posvećena izložba u sklopu programa ‘Ludbreg petkom’ koja je danas, 1. travnja, otvorena u izložbenom prostoru dvorca Batthyany.

„Priča o zidnjacima“ izložba je zidnih ukrasnih krpa koje su godinama marljivo prikupljale članice udruge „Žene iz centra svijeta“, ujedno i autorice ove izložbe u suradnji s Centrom za kulturu i informiranje ‘D. Novak’ Ludbreg.

– Zidnjaci su bili uglavnom bijele boje s izvezenim ili u novije vrijeme otisnutim motivima kuhinje, cvijeća, hrane i slično. Zidnjaci su uglavnom oslikavali odnose među članovima kućanstva, bili odraz nekih životnih stavova i situacija te su nosili razne poruke od humorističnih, šaljivih, do nekih ljubavnih ili intrigantnih natpisa. – prilikom otvorenja izložbe rekao je magistar etnologije i antropologije Robert Kapeš.

Dodao je kako su zidnjaci imali i komunikacijsku funkciju. – Budući da je u vrijeme zidnjaka protok informacija bio spor, zidnjake se percipiralo kao komunikacijske predloške tadašnjeg vremena. Treća funkcija zidnjaka bila je zaštitna, odnosno, zidnjaci su se uglavnom vješali na zid iznad štednjaka pa su štitili zidove od prljanja prilikom kuhanja. – objasnio je.

Danas pak zidnjake nalazimo eventualno u vikend-kućama koje su uređene u rustikalnom stilu ili kao arhiviranu baštinu, što je primjer u ovom slučaju.

U sklopu programa otvorenja komentar o zidnjacima na sebi je svojstven način okupljenim posjetiteljima dao i ludbreški ‘čovek od pera’ Aleksandar Horvat.

A viš, zanimlivo je da su te zidnjaki na štokavskomu, valda su se žene čutile bole “gradski“ i moderno dok kopirale točno tak kak su negdi čule ili vidle. A baš bi bilo fajn da imamo i kojega našega kajkavskoga. Ne velim da jih nema, ali ja sam niti na jenoga ne naletel (sem ovoga Galovića kaj sam spomenul). Da piše na priliku: „Ja ti kuham tak kak znam, če buš gondral – skuhaj sam“ ili “Kuharice s fare naše, idu v kino gda jim paše“ ili “Zborim kolko mi se zbori, ti se mužek sam podvori“, ili “Če mi ne daš ljubav pravu, ja obeda hitim v ščavu“. Koji bi to bili štosi, morti se neko i toga domisli, pak kajkavski zidnjaki postaneju zidnjak-renesansa. – potaknuo je na razmišljanje Aleksandar Horvat, a predsjednica udruge ‘Žene iz centra svijeta’ napomenula je kako članice idu upravo u tom smjeru. – Kad smo pripremale zidnjake za izložbu primijetila smo da nema niti jedan zidnjak na kajkavskom, pa smo eto razmišljale da bi naš idući projekt mogao biti upravo taj. Zidnjaci na kajkavskom. – istaknula je Katana i zahvalila posjetiteljima na dolasku na izložbu koju je službeno otvorio ravnatelj Centra za kulturu i informiranje ‘D. Novak’ Branko Dijanošić.

Ako ste propustili otvorenje, izložbu možete razgledati u periodu od 4. do 7. travnja od 7 do 15 sati uz prethodnu najavu na 042/ 306-113.


Na kraju spomenimo i kako je ova izložbe bila slavljenička. Naime, udruga ‘Žene iz centra svijeta’ na današnji dan slavi 16 godina rada i postojanja.

– Iskoristila bih priliku i čestitala članicama udruge 16 godina rada. Danas smo ovdje tri žene koje smo 2006. osnovale udrugu. Biserka Kutnjak, Franciska Horvat i ja. Nazvale smo se ‘Žene iz centra svijeta’ jer smo osnovane baš na 1. travnja, dakle Dan Centra svijeta. Ostalih ili više nema ili su bolesne. Ja sam bila predsjednica 12 godina, a tu ulogu je naslijedila Ana Katana. Hvala svima koji su se tijekom godina uključili u udrugu i doprinose novim idejama. Naša ideja bila je sačuvati baštinu i jako mi je drago vidjeti da se to razvija još i šire. – poručila je prva predsjednica udruge Franciska Schubert.