Voditelja Škole nogometa NK Podravina Ludbreg Sašu Špoljarića svi znaju upravo po predanom radu s mladim nogometašima. No, njegovo osnovno zanimanje i poziv je katolički vjeroučitelj.

     -Živim sa suprugom Kristinom koja je također vjeroučiteljica i s dvije kćerke Lotom i Rutom u Selniku, a radim u OŠ Đuro Ester u Koprivnici. Ove zime imao sam prilike u sklopu Erasmus+ projekta ‘Going the Extra Mile’ posjetiti španjolsku Sevillu s ciljem razvijanja stručnih kompetencija i povećanja kvalitete nastave. Nastavnici koji sudjeluju u projektu predaju različite predmete u predmetnoj nastavi: engleski, njemački, francuski, matematiku, povijest, geografiju, katolički vjeronauk, a neki rade i u razrednoj nastavi. Neki od njih su već polazili, a neki će tek polaziti strukturirane tečajeve u različitim europskim zemljama s ciljem stjecanja novih znanja i metoda rada. Teme tečajeva su aktualne, a vezane su uz građanski odgoj i obrazovanje te informacijsko-komunikacijsku tehnologiju. – pojasnio je Saša.

     Saša je u Španjolskoj usvajao osnove besplatnog programskog paketa Moodle koji omogućava stvaranje foruma, anketa, lekcija, digitalnih knjiga, zadataka, rječnika, radionica i mnoge druge vrste aktivnosti. Moodle se koristi za online tečajeve, ali se također koristi i u mješovitim situacijama učenja u kojima se licem u lice radi u školi gdje se postojeći sadržaj dopunjuje raznovrsnim digitalnim materijalima.

Kao istinski zaljubljenik u nogomet, boraveći u Sevilli, osim razgledavanja grada gledao je i utakmicu istoimene ekipe koja ove godine igra Ligu prvaka.

     -Nevjerojatno je koliko Španjolci vole nogomet. Kad je utakmica taj dan kao da je praznik. Cijele obitelji dolaze sa šalovima i drugim klupskim obilježjima na utakmice, djedovi s unucima, grupe prijatelja, svi pjevaju, navijaju i vesele se. Stadioni su svaki put rasprodani čak i onda kada igraju s manje atraktivnim klubovima. Za utakmicu protiv Barcelone ili Reala nemoguće je nabaviti ulaznicu. Gledao sam utakmicu zajedno s 40 tisuća navijača protiv Girone. Bio sam na samom vrhu tribine i ulaznicu platio 25 eura, a mjesta bliže terenu plaćaju se preko 100 eura. Nije ni čudno što njihovi klubovi mogu tako skupo platiti kvalitetne igrače. – rekao je Saša.

     Saša je za svog sedmodnevnog boravka u Sevilli vodio svoj osobni blog u kojem između ostalog kaže: ‘ Nekoliko kružnih šetnji bilo je dovoljno da pronađem svoj smještaj u strogom centru grada, između seviljske katedrale i raznih srednjovjekovnih spomenika. Oko mene se kreću mase nasmijanih ljudi, bez brzine u koraku i nervoze vozača koji staju na svakoj zebri. Trgovi su puni ljudi koji na terasama ispijaju kavicu. Jedino što se čuje je topot konja koji vuku kočiju nakrcanu turistima. Ulaznice se naplaćuju svima bez obzira na spol i starost. Osim muzeja i kulturnih obilježja grada uspio sam posjetiti jednu njihovu osnovnu i srednju školu sa 750 učenika. Svi su učenici i nastavnici povezani Moodle sustavom, a radosno lice vjeroučiteljice i časne sestre Lole Gelo, koja mi je pokazala školu, otvara vrata svakom čovjeku prema jasnijem i boljem odnosu učenika i učitelja.’

     Kao zaključak može se napisati sljedeće: Saša je u samo tjedan dana boravka u španjolskoj Sevilli upoznao običaje i navike ljudi koji život žive i nisu opterećeni prošlošću. Osim toga stekao je i dragocjene IKT kompetencije koje će mu pomoći u svakodnevnom radu s djecom na unapređenju nastavnog procesa. Poznajući ga sigurni smo da će usvojena znanja sa zadovoljstvom prenijeti i drugim kolegama koji nisu imali prilike biti na njegovom mjestu te istovremeno učiti i uživati.