Varaždinski književnik i pjesnik Željko Funda pred nešto više od mjesec dana objavio je svoj novi roman ‘Lepoglava’.

Roman govori o tamošnjem ustaškom logoru 1944. godine i posvećen je njegovim žrtvama, kojih je bilo oko tisuću. Pripovjedno je komponiran iz različitih perspektiva, one sveznajućeg pripovjedača, ali i ispovjednim glasovima svakoga od mnoštva protagonista, od kojih su mnogi stvarne povijesne ličnosti, bilo počinitelji bilo žrtve.

-Takva vrsta romana naziva se fikcijsko fakcijski, dakle kombinacija mašte i činjenica. Ima otprilike 50% likova koji su stvarni kao što je primjerice upravnik logora Ljubo Miloš, zloglasni Maks Luburić kao i najistaknutija lepoglavska čipkarica Danica Brössler, župnik Ferdo Krčmar, lokalni slikar Gabrijel Horvat, glazbenik Marijan Zuber i ilegalac Ivan Ferek-Srećko. Ima i nekih likova iz moje vlastite obitelji kao što je moj djed Valent koji je bio gostioničar te djed moje žene Josip Hlastec koji je nastradao u Lepoglavi. – navodi autor koji je prvih 27 godina svog života proveo upravo u Lepoglavi, stoga ne čudi da su neki od glavnih motiva za pisanje ovog romana bili lokalpatriotizam i sentimentalnost. Kao treći motiv navodi deustašizaciju.

-Zar ne bi konačno bilo vrijeme da se naše društvo riješi nekih tereta prošlosti. Htio sam napisati djelo koje bi moglo biti dokaz, koje bi govorilo kakve su ustaše bile. – pojasnio je Funda dodavši da ispred svega uvijek treba biti čovjek.

Prema njegovim riječima, roman je jednim dijelom inspiriran i knjigom ludbreškog povjesničara Milivoja Dretara „Židovi u Ludbreškom kraju“ koja govori o njihovom stradanju u logorima NDH.

U organizaciji Gradske knjižice i čitaonice ‘Mladen Kerstner’ ‘Lepoglava’ je krajem mjeseca predstavljena i u Ludbregu.

U programu predstavljanja je uz autora sudjelovao i profesor Milivoj Dretar, književni kritičar Ivan Tomašić te direktor i glavni urednik izdavačkog poduzeća Disput u čijem nakladništvu je roman i izdan, Josip Pandurić.

Milivoj Dretar

Drago mi je da se u ovom romanu govori i o Ludbregu jer je Ludbreg vezan uz Lepoglavu. Te veze su postojale i prije Drugog svjetskog rata, ali i u samom ratu. Puno Ludbrežana je, nažalost, tamo poginulo. Neki su se uspjeli vratiti, ali nisu htjeli pričati o tome što su proživjeli, dok su neki zapisali nekoliko redaka i to je zapravo sve što imamo o Lepoglavi i lepoglavskom ustaškom logoru.

U jednom periodu je tamo boravilo i do 400 logoraša. Sudbina svih tih logoraša je bila nažalost jednaka, siva, crna, nisu znali što ih na kraju dana čeka.

Ivan Tomašić

Emocija koju osjećamo kada čitamo ‘Lepoglavu’ dolazi iz dobro konstruirani umjetničkih postupaka. Ona ne bi postojala da autor nije bio vješt i da ne barata dobro riječima. Ovaj roman pokazuje da se i od najtežeg materijala može pronaći nešto što bi bilo estetskim genom, i da se može oblikovati tako da bude značajno.

Josip Pandurić

Željka Fundu usudio bih se usporediti s velikim austrijskim književnikom Karlom Krausom. Naime, Funda je u svom romanu proveo isti onakav književni postupak kakav je proveo i Kraus pišući svoje posljednje knjige. Što se tiče hrvatske književnosti u jednom od osvrta na roman cijenjenog kritičara Denisa Derka Željka Fundu imenuje legitimnim nasljednikom Miroslava Krleže.

O autoru

Željko Funda rođen je 1950. u Varaždinu, gdje i živi. Diplomirao je komparativnu književnost i engleski jezik. Radio je kao srednjoškolski profesor engleskog jezika. Jedan je od pokretača časopisa Haiku, prvoga jugoslavenskog/hrvatskog haiku časopisa (izlazio od 1977. do 1981). Uvršten je u brojne zbornike i antologije kajkavske poezije te u domaće i međunarodne zbornike i antologije haiku poezije. Dobitnik je prvih nagrada za kajkavsku poeziju na recitalima u Mariji Bistrici, Ivancu, Varaždinu i Svetom Ivanu Zelini te šezdesetak nagrada i priznanja za haiku poeziju, većinom na međunarodnim natječajima u Japanu.

Objavio je 15 knjiga. Preveo je sve Shakespeareove sonete na kajkavski i objavio ih 2000. Za priču “Drug Tito” dobio je prvu nagradu na festivalu Pričigin 2008. Na Natječaju za satiričnu priču “Slavko Kolar” osvojio je drugu nagradu za “Na nebu nema sladoleda” 2015. Dramski program Hrvatskog radija izveo mu je radio drame“Tri lubanje” i “Općenje s anđelom” te kajkavske komedije “Merdulanje” 2007. i “Poslednja komunista pasija” 2008. Dječje gradsko kazalište Čakovec izvelo je 2005. adaptaciju njegove priče “Miss vještica”, a 2006. komediju “Tetice se zaljubiše u Djeda Mraza”.