Već osmu godinu zaredom Udruga vinogradara Trsek Ludbreg obilježila je početak nove vinogradarske godine. I krajem ovog siječnja kod kipa svetog Vinka u Sigečaku Vincekovo je proslavljeno veselo. Iako je vrijeme bilo oblačno, hladno i bez snježnog pokrivača, starinski običaj pokrštenja goric i posvećenje trsovih grančica osvijestili su članovi ‘Trseka’ Stjepan Sanjković, Nenad Vrban i Stjepan Gerić. Okupilo se oko 200 ljudi, a crkveni obred posvećenja triju trsovih grančica vodio je vlč. Kristijan Stojko rekavši da su dvije najžalosnije riječi u Svetom pismu ‘vina nemaju’.

    -Donijela sam pet grančica graševine jer tu blizu je i naš vinograd. Imamo zasađeno oko tisuću čokota, a prošle smo godine morali zbog fitoplazmoze izvaditi oko 200 trsova ranijih sorti koje su manje otporne na ovu bolest. Suprug Mladen je već naručio 200 loznih cijepova graševine jer se ona pokazala otpornijom. – rekla je Katarina Gložinić iz Slokovca.

     Novoizabrani predsjednik Udruge vinogradara ‘Trsek’ Branko Kežman i tajnik Mladen Matijašec bili su zadovoljni posjetom ljudi, ali ne i s vremenskim prilikama općenito.

    -Bez obzira što smo vršili temeljitu zaštitu vinograda i redovito prskanje američkog cvrčka kao prijenosnika fitoplazmoze imamo dosta primjera pojave ove bolesti. Jedan od uzroka su i izuzetno blage zime koje se ponavljaju već nekoliko godina zaredom pa ličinke cvrčka uspješno prezimljavaju. Istovremeno ljeta su izuzetno sušna pa vinova loza dodatno trpi u fazi pune vegetacije. Naši članovi znaju da se vinova loza ne može njegovati ‘kao nekada’ već se treba još više posvetiti ovoj plemenitoj biljci. Postoje sredstva kojima je biljke potrebno prskati kako bi joj se preko lista ojačao imunitet. Ne radi se samo o magneziju već o nizu prirodnih mikroelemenata koje koriste i naši cvjećari – rekao je Mladen, tajnik ‘Trseka’.

    I dok smo mi tako časkali s predsjednikom i tajnikom ‘Trseka’ zahuktala se proslava obilježavanja Vincekova. Vino je kuhano, kobasice također, ‘metalica’ svira, a mirisi se šire iz obližnjih klijeti. Gostoljubivi domaćini pozvali su svoje prijatelje i ugostili ih u svojim objektima koji svake godine izgledaju sve uređenije.

    Na kraju možemo zaključiti da vrijedni ludbreški vinogradari ne posustaju unatoč poteškoćama. Vremena za hladnu zimu još uvijek ima jer pred nama je nepredvidljiva veljača, a možda i ljeto za biljke ne bude previše stresno. Ako sve to ipak izostane tu su nova saznanja o vinogradarenju koja će vinogradari razmijeniti već na ovom druženju. Dok je vrijednih ljudi bit će i dobre kapljice, a Hrvati to svakako jesu. To potvrđuju i stihovi naše himne u kojoj se, vjerojatno jedinoj u svijetu, spominje vino: ‘rujna lica, rujna vina, to je naša domovina’. Živjeli!  

Kod Tinča opet veselo

     Vjerojatno je najveselija proslava Vincekovog bila u vinogradu kojeg s velikom voljom obrađuje Kruno Havaić – Tinč. Naime, kod njega se i ove godine okupilo mnoštvo bivših nogometaša koji su uz srneći paprikaš i rajnski rizling gledali utakmicu hrvatske rukometne reprezentacije protiv Brazila.

    -Pošto je naš domaćin prošle godine za gulaš pripremio premalo mesa ove su godine njegovi prijatelji donijeli sve što je trebalo: srnetinu, veprovinu, svinjske nogice za temeljac, bučine koštice, luk i začine. Da je bar Tinč došao na vrijeme otvoriti klijet, ali ni to. A evo sada se naslikava s brojnim gostima i pravi se važan kao najbolji domaćin. – šalio se Sebastijan Pepelko, Tinčov najbolji prijatelj.

    Da je Tinčovih 500 trsova njegovano uspravno kao ‘na špagi’ potvrdio je i Josip Špoljarić koji također voli da mu sve loze stoje uspravno kao da su povezivane za žicu pomoću libele. Naravno, veselo društvo je proslavu Vincekovog i sljedeće godine dogovorilo na istom mjestu.