U varaždinskoj je bolnici s jučerašnjim datumom bilo 65 pacijenata oboljelih od virusa COVID-19 i 5 na respiratoru, dok ih je u posljednjih 7 dana 656 oboljelih na području Varaždinske županije.

O oboljelima od COVID-19 infekcije brinu medicinske sestre i tehničari s Odjela za infektologiju. Četiri tima po četiri sestre u 24 satnim dežurstvima koja sa sobom donose brojne izazove, odricanja ali i strpljenje. Među njima je i naša Ludbrežanka, Vesna Šalig, mag. sestrinstva i glavna sestra na Odjelu za infektivne bolesti. Dežurstva od 24 sata za nju su posljednjih mjeseci postala nešto sasvim uobičajeno. Vremena za predah vrlo je malo, a posla, kaže, sve više.

– Obilazimo pacijente kako bismo provjerili njihovo zdravstveno stanje, razgovaramo s njima, a zbog složenosti situacije i ugroženosti pacijenata ostajemo s njima čitavo vrijeme. Pet pacijenata na monitoru, svi na kisiku – kaže nam Vesna.

Prošli su sad već mjeseci kako je svijet zadesila globalna pandemija, a infektološki odjel pripremao se za situaciju.

– Mi medicinske sestre koje radimo na Odjelu infektologije tijekom svog rada susrele smo se već s epidemijama i prošle smo edukaciju za zbrinjavanje pacijenata oboljelih od zaraznih bolesti. Znali smo da će COVID-19 doći i kod nas i iskoristili smo svaki trenutak da se pripremimo i uvježbamo oblačenje i skidanje zaštitne opreme – kazala nam je Vesna te dodala kako su u trenutku kada su stigli prvi pacijenti, voditeljica Odjela, dr. Elizabeta Dvorski, naša sugovornica i sestre na odjelu bile spremne za zbrinjavanje oboljelih.

– Moram naglasiti da je najbitniji timski rad koji uključuje sve djelatnike, a to su liječnice, med. sestre i radnice, jer samo zajedničkom radom, trudom, međusobnim poštovanjem i uvažavanjem svih članova tima postižu se izvrsni rezultati – kaže nam Vesna.

Ono što se automatski nameće je pitanje straha.

– Nismo osjećali strah, jer smo znali da je rukovodstvo bolnice brinulo da imamo dovoljno zaštitne opreme. Cijelo vrijeme atmosfera među osobljem je odlična, svi smo vedri i optimistični, puni samopouzdanja i maksimalna podrška jedni drugima. Hrabar čovjek nije onaj koji se ne osjeća uplašeno, nego onaj koji nadvlada taj strah. Kad odlazimo u sobe kod pacijenata, veliku pažnju i vrijeme posvećujemo upravo oblačenju zaštitne opreme. Pazimo na svaki detalj kako bi se maksimalno zaštitili. Kada smo s pacijentima pokušavamo im se maksimalno posvetiti, popričati s njima, izvadimo krv za laboratorijske i serološke pretrage, postavimo venski put, nastavljamo svu intravensku terapiju koju su odredili liječnici, dajemo per os terapiju, podijelimo doručak, ručak i večeru, napravimo EKG, izmjerimo krvi tlak, puls, saturaciju (zasićenost kisikom) i izvadimo acidobazni status (ABS). Na odjelu imamo aparat za brzu laboratorijsku dijagnostiku plinova u krvi i ostalih hitnih nalaza. Svaki dan se pacijentima mijenja jednokratna posteljina i dobivaju jednokratne pidžame – kaže nam Vesna.

Po završetku smjene od tri sata medicinsko osoblje izlazi s odjela i slijedi postupak skidanja ponovo točno utvrđenim protokolom kako se ne bi kontaminirali.

– Obavezno se nakon izlaska i skidanja zaštitne opreme moramo 20 minuta „provjetriti“ na svježem zraku i istuširati. – objašnjava

Iako vjerojatno najčešće korištena riječ proteklih mjeseci, koronavirus i dalje je nepoznanica pa kao takva izaziva nelagodu i kod pacijenata.

– Na početku dolaska na odjel pacijenti su uplašeni i teško se nose s novonastalom situacijom. Radi se o bolesti o kojoj nitko ništa nije znao, informacije iz svijeta nisu bile ohrabrujuće. Kada su saznali da su COVID-19 pozitivi, te se susreli s nama u zaštitnim odijelima uz spoznaju da će morati biti zatvoreni na odjelu, ne znajući što im donosi sljedeći dan, bili su izgubljeni s bezbroj pitanja: jesu li zarazili svoje ukućane, posebno one koji spadaju u rizičnu skupinu, koliko dugo ostaju na odjelu, hoće li preživjeti i zaista im nije bilo lako – kaže Vesna i dodaje kako je upravo tu važna uloga svih onih koji skrbe o njima da osim medicinske pomoći pružaju i onu drugu u vidu podrške i riječi ohrabrenja.

– Tijekom naših razgovora iako nam nisu mogli vidjeti lice osjetili su našu empatiju, suosjećanje, poštovanje i vidjeli da s njima postupamo kao i sa svakim drugim pacijentom koji je na liječenju u varaždinskoj bolnici. Naše samopouzdanje, stručnost, educiranost, profesionalnost da se nosimo sa svakom situacijom doprinijeli su da nestane strah u njihovim očima i stvorili su odnos pun povjerenja i sigurnosti koji je temelj ka uspješnom liječenju – kaže nam Vesna te dodaje – Jedan od najljepših trenutaka u mom radu je kada oporavljeni pacijenti odlaze svojim kućama i kažu „Sestro molim Vas da vidim vaše lice, prepoznajem Vas samo po glasu želim znati tko je bio samnom tih dugih bolničkih dana.” Kada vidite tu sreću, veselje, zahvalnost u njihovim očima – nama je to tada najveća nagrada za naš rad, trud i odricanje – zaključuje Vesna.

Medicinsko osoblje i samo je upoznato s brojnim teorijama zavjere, ali isto tako više nego itko svjesni su da je bolest tu.

– Ona je tu i iscrpljuje medicinski sustav. Stoga nije naodmet ponoviti važnost nošenja maske, pranja ruku, dezinfekcije ruku prilikom ulaska u javne prostore, držanja razmaka, izbjegavanja okupljanja i odgode većih proslava. I mi, medicinski djelatnici, s nestrpljenjem očekujemo poboljšanje, da konačno vidimo svoje obitelji, roditelje nisam vidjela već tri mjeseca, i mi sami čekamo priliku za predah, a prilika će biti i to znatno ranije ukoliko budemo poštivali propisane mjere. Molim vas budite odgovorni ne samo zbog sebe već i zbog svih nama dragih osoba – poručuje Vesna Šalig.