Sve je veći broj poljoprivrednih proizvođača koji se odlučuju za uzgoj i proizvodnju lješnjaka koja je, prema procjenama, jedna od isplativijih poljoprivrednih kultura.

Lijeska je u našim krajevima poznata od davnina. Nekada se nalazila uglavnom na rubovima šuma, proplancima te na siromašnim i lošim tlima, no u posljednjih nekoliko godina sve se više počela uzgajati. Vrlo je neobična voćka, koja se ističe od ostalog voća po tome što cvate zimi od studenog do ožujka. Također, za razliku od većine voćaka, koje se cijepe na podlogu, lijeska se uzgaja na vlastitom korijenu. Iako nema velikih zahtjeva i uspijeva čak i na siromašnom tlu, prije podizanja nasada treba voditi računa o pripremi tla, gnojidbi i izboru položaja.

To vrlo dobro zna i Stjepan Grabarić, penzioner iz Slokovca koji se i sam bavi uzgojem i proizvodnjom lješnjaka. Prvi nasad zasadio je pred gotovo 10 godina, a radilo se o količini od 500 komada lijeski. – Tada sam još bio zaposlen, ali počeo sam razmišljati o tome što ću raditi kad odem u penziju i odlučio sam se okušati sa lješnjacima. Počeo sam saditi na parceli od pola hektra iza kuće. – kaže Stjepan, vlasnik OPG-a Grabarić.

Ono što je za njega počelo kao hobi pretvorilo se u malo ozbiljniju proizvodnju. Trenutno Stjepan ima 1400 lijeski posađenih na 3 parcele ukupne površine od 2 hektra. Prva parcela nalazi se, kao što smo već i spomenuli, iza Stjepanove kuće, druga u Sigecu i treća pokraj nogometnog igrališta u Slokovcu.

Početna ulaganja u uzgoj iznosila su oko 15.000 kuna. Za sadnju je bilo potrebno osigurati kvalitetne sadnice i sorte koje se mogu međusobno oploditi. Kod Stjepana su to sorte Istarski i Rimski. Istarski lješnjak je sorta čiji je grm dosta bujan  i više raste u širinu nego u visinu pa je loptastog oblika. To je najmasovnija sorta u Hrvatskoj. Plod je krupan, duguljastog oblika, a njegova specifična aroma čini ga najpoželjnijom konzumnom sortom. Sorta Rimski, koja prevladava u Stjepanovom nasadu, ima vrlo bujno grmoliko stablo koje raste uspravno. To je druga najzastupljenija sorta u Hrvatskoj. Plod je krupan, okruglastog oblika, koji je izrazito pogodan za daljnju preradu.

Njega nasada tijekom prvih nekoliko godina obuhvaća košnju, okopavanje i gnojidbu, a prvi plodovi mogu se javiti već nakon četvrte godine. Puni rod dolazi između pete i šeste godine. – To je dugotrajna biljka pa plodove može davati i preko 50 godina. Nakon 20 godina odrađuje se rezidba zahvaljujući kojoj se nasad opet pomladi. – dodaje Stjepan.

Lijeska je kultura koja je višestruko korisna, ali sukladno tome zahtjeva i određenu brigu. – Za prvu parcelu koju sam zasadio bilo je potrebo uložiti od 100 do 120 sati rada. Za ovu površinu koju imam sada treba kojih 400 sati efektivnog rada godišnje. Nešto intenzivniji rad je u proljeće kada lijeska počinje bujati. Tada je treba zaštititi ponajprije od najvažnijeg štetnika ljeskotoča. Preporuča se špricanje minimalno 5 puta. Što se zemljišta tiče, potrebno je okopavanje koje vršim uz pomoć stroja, zatim špricanje i košnja između voćaka. Tu je i prorjeđivanje krošnje ukoliko je prebujna. Posla ima konstantno. – kaže.

Ipak, onaj najiščekivaniji posao – berba, odvija se od sredine kolovoza do sredine listopada, ovisno o sorti. – U početku sam brao ručno, međutim kako je lijeska starila bilo je i više plodova stoga je ručno branje postalo preteško. Kupio sam leđni sakupljač plodova međutim i taj je s vremenom postao premali budući da sam proširio nasad. Na kraju sam kupio traktorski sakupljač koji je bilo potrebno malo modificirati i koji koristim i danas. Trenutno nasad daje do 1,5 tona lješnjaka, a kada rodi cijeli očekujemo i do 3 tone. – objašnjava.

Prilikom berbe plodovi imaju oko 30 – 35 % vode pa se suše dok se postotak vode ne spusti do uobičajenih 10 %. Nakon toga idu na kalibraciju, ljuštenje i čišćenje. – Strojeve za te poslove uspio sam nabaviti uz pomoć EU fondova za financiranje ruralnog razvoja. Prijavio sam se na njihov natječaj i 2015. godine odobrena su mi bespovratna sredstva za kupnju kalibratora, drobilice, čistilice, stroja za hladno prešanje, ali i za uređenje radionice i skladišta. – kaže Stjepan i dodaje kako je sljedeće što bi volio pribaviti sustav za navodnjavanje.

Što se finalnih proizvoda tiče, OPG Grabarić nudi oljuštene i neoljuštene lješnjake.- Trenutno je cijena neoljuštenih lješnjaka vrlo nepovoljna, svega 13 kuna dok je recimo prošle godine bila 19 kuna. Ako izračunate da od 10 kilograma lješnjaka dobijete 4 kilograma finalnog proizvoda računica je jako slaba. Cijena oljuštenog je 70 kuna. – objašnjava.

Svoje proizvode najviše plasiraju na zagrebačkom području. – Zagreb je velik grad i tamo ima kupaca. Naši domaći ljudi nisu toliko navikli na konzumaciju lješnjaka. – zaključuje Grabarić.