Početak veljače bio je vrlo aktivan za članice Udruge žena u borbi protiv raka dojke – Narcisa. Naime, u njihovoj organizaciji te uz potporu Grada Ludbrega proveden je projekt „Ružičasta akademija – Zajedno smo jače“, mala škola učenja i terapija namijenjena ženama oboljelim od raka dojke te ženama koje se nalaze u riziku od oboljenja. Riječ je o edukativno terapeutskim aktivnostima čija je intencija bila podići svijest osobama oboljelima od karcinoma dojke o mogućoj prevenciji, zatim smanjiti stigme i predrasude o navedenoj bolesti te pružiti psihosocijalnu podršku oboljelim ženama.
-Ružičasta akademija je projekt koji smo prijavile na natječaj Varaždinske županije i koji je prošao. Njime smo željele obilježiti Svjetski dan borbe protiv raka dojke koji se obilježava 4. veljače i Svjetski dan bolesnika, 11. veljače. Akademija je poučnog karaktera, a sastoji se od brojnih individualnih i grupnih edukacija te predavanja raspoređenih u prva dva vikenda u veljači. – objašnjava Gordana Loparić, tajnica udruge Narcisa.
Za edukativni dio akademije pobrinula se doc. dr. sc. citologinja Vesna Ramljak, ujedno predsjednica Europa Donne Hrvatska, zatim prvostupnik sestrinstva Nino Ivanuša, radiolog prim. dr. Hussein Saghir, psihologinja Irena Šestak te medicinska sestra Vesna Šalig.
-Ovaj dan je meni značajan po dvije stvari. Prva je ta što sam opet imala prilike doći ovdje u Ludbreg, a druga je ta što je danas treća godišnjica od moje operacije raka dojke. Kada pokušavam prenijet svoja iskustva uvijek volim da je naslov mog predavanja „Znanjem protiv raka dojke“. Mislim da je upravo edukacija naše najjače oružje i ako imamo puno znanja možemo nešto i napraviti. S druge strane, ako zabijamo glavu u pijesak i ne slušamo odnosno mislimo da se to uvijek dešava nekom drugom, onda tu nema puno koristi. Također, ne smijemo govoriti o raku dojke samo u ožujku i listopadu. O raku i o cijeloj problematici treba govoriti konstantno, od 1. siječnja do 31. prosinca. Važnost ovog problema potvrđuju i brojke. Naime na europskoj godišnjoj razini oko pola milijuna žena se razboli, a umre 150 000. – istaknula je citologinja Vesna Ramljak koja je održala prvo edukativno predavanje u Centru za kulturu i infomiranje.
Posebna stavka Ružičaste akademije bila su motivacijska predavanja žena koje su preboljele rak dojke. One su izložile mehanizme samopomoći i ostale zaštitne čimbenike na koje su se oslanjale tijekom izlječenja.
Svoju ispovijest o boli i pobijedi sa zainteresiranim posjetiteljicama podijelila je i novinarka te spisateljica Josipa Pavičić Bernardini koja se sa dijagnozom karcinoma dojke susrela u 35-oj godini života. – Do svoje 35-te godine ja sam zapravo drugačije gledala na rak, odnosno mislila sam da se to uvijek događa nekom drugom, a onda kad me „opalilo“ shvatila sam da, nažalost, nitko nije imun i da se rak može dogodit svakome. Nije važno koje vam je boje koža, koliko ste obrazovani, koliko vam je debeo novčanik, ništa, apsolutno ništa nije važno. – kaže Josipa.
Njen karcinom otkrila je upravo citologinja Vesna Ramljak. – Nakon prvotnog šoka odlučila sam jednostavno prihvatiti da imam rak i krenut u borbu. Najveću nadu davale su mi žene koje su ga uspjele pobijediti . Govorila sam si „..ako su mogle one, to znači da mogu i ja“. – prisjeća se Josipa.
Kroz motivacijsko predavanje opisala je šest koraka kroz koje je prolazila u svojoj borbi, a koji mogu pomoći svim oboljelim ženama. – Prvi korak je ljubav prema sebi. Ona prirodna ljubavi u kojoj vi sebe volite takve kakve jeste. Drugi korak je prihvaćanje i to je onaj najteži dio koji treba obaviti pogotovo kad vam netko „iz vedra neba“ kaže da imate karcinom. Teško je, ali smatram da je to jedino što je pravo i što morate učiniti – Da, imam rak! – i koliko god da me boli to je činjenica. Prihvaćanje je i za mene bio najteži korak, ali shvatila sam da što se više opirem to više štete činim samoj sebi. Nakon toga slijedi odlučivanje. Smatram da ne postoje krive odluke, postoje samo odluke koje će me voditi do novih događaja u životu, a taj događaj će mi pokazat da li mi se sviđa put kojim sam krenula ili ne. Ako mi se ne svidi, uvijek imam pravo odabrati novi smjer. Niti jedna odluka ne mora biti do kraja života. Nakon odlučivanja slijedi opraštanje,zahvalnost i traženje smisla. Ja sam iz svoje bolesti odlučila izvući ono najbolje. Boljelo je i iznutra i izvana, ali naprosto moraš ustrajati u borbi. – poručila je novinarka i spisateljica.
U Josipinom iskustvu pronašla se i 58-godišnja Mirjana Makar iz Sigeca Ludbreškog kojoj je karcinom dojke dijagnosticiran pred 2 godine zahvaljujući preventivnom mamografskom pregledu. – Na mamografske pregleda odlazila sam od 2003. godine, a u ožujku 2016. otkriven mi je karcinom. Tri i pol tjedna nakon otkrivanja slijedila je operacija u Zagrebu – prisjeća se Mirjana.
4 jake kemoterapije, 12 slabijih, 30 zračenja i 17 Herceptin injekcija
U njenom slučaju radilo se o agresivnom obliku karcinoma koji je, na sreću, otkriven na vrijeme. – Morao se odstraniti odmah iako je bio toliko malen da se preko ultrazvuka gotovo nije ni primijetio. U bolnici sam bila tjedan dana, a nakon oporavka i vađenja konca slijedio je odlazak na konzilij gdje mi je određena daljnja terapija. – objašnjava Mirjana.
Trajanje njenog liječenja bilo je predviđeno na godinu i pol. – Rekli su mi da će moja terapija trajati jako dugo, da ima puno „posla“, ali da je izlječivo. – prisjeća se.
U tom razdoblju primila je 4 jake kemoterapije, 12 slabijih, 30 zračenja i 17 Herceptin injekcija. Prvi nalazi nakon terapije bili su zadovoljavajući, a uskoro je čeka druga kontrola. – Naravno da sam na početku bila u šoku, ali sam prihvatila svoju dijagnozu i sada se osjećam dobro. Ne zatvaram se, izlazim van, pričam s ljudima i ne skrivam se. Imala sam veliku potporu obitelji i prijatelja pa sam se dobro nosila s tim. Bilo je naravno i teških trenutaka, posebno nakon kemoterapija koje su jako teške za organizam. Bilo je stvarno teško, ali evo uz podršku i volju za životom može se pobijediti. –
Mirjana je odlučila poslati poruku svim ženama koje se nalaze u riziku od oboljenja, a iz bilo kojeg razloga zanemaruju preventivne preglede. -Ne sramite se, na pregled se obavezno odazovite. Ako se karcinom otkrije u ranoj fazi postoje velike šanse za izlječenje. Nemojte čekati i odgađati jer, nažalost, može biti prekasno.-
U Hrvatskoj godišnje oboli oko 2500 žena, a oko 1000 ih umre. Ako znamo da dolaskom na vrijeme možemo spasiti život, što čekamo? |