Na podravskoj magistrali sedam kilometara jugoistočno od Ludbrega smješteno je naselje Bolfan. Ovo naselje na granici je između Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije koja započinje u susjednom Cvetkovcu. Kroz središte naselja protječe potok Segovina koji je u kišnim danima prava mala rijeka. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske koji su dostupni od 1857. godine naselje Bolfan je tada imalo 393 stanovnika. Od te godine broj žitelja se povećavao da bi 1931. godine doseglo najvišu brojku 744. Nakon toga broj duša se smanjuje pa su tako popisivači, na posljednjem popisu 2021. godine, zabilježili tek 380 stanovnika koji žive u 121 privatnom objektu. Zanimljivo je da se krajem pretprošlog stoljeća naselje Bolfan sastojalo od dva dijela Bolfana Velikog i Bolfana Malog.
U ovom naselju desetak posto stanovništva čini srpska nacionalna manjina pa u naselju imaju i svoju bogomolju. Radi se o pravoslavnoj crkvi svete Petke koja se prvi put spominje 1755. godine, koja je nekoliko puta obnavljana i ponovno vapi za obnovom.
-Naša crkva zapravo je jedina crkva građena u bizantinskom stilu u Hrvatskoj, a napravljena na istovjetni način kao i crkva svetog Đorđa u Oplencu u Srbiji. Zadnji put je obnovljena 1991. godine, ali je došlo do proboja vlage pa je počela propadati i njezina unutrašnjost. Ovdje se misna slavlja održavaju 27. listopada na blagdan svete Petke i 6. siječnja na Badnjak – rekla je Ruža Novosel, pripadnica srpske nacionalne manjine.
Bolfan je središte srpske parohije koja obuhvaća Belanovo Selo, Ivančec, Segovinu, Torčec i Čukovec. Inače, samo naselje Bolfan svoje neobično ime duguje rimokatoličkoj srednjovjekovnoj crkvi svetog Wolfganga, čije je teško izgovorljivo ime narod preinačio u Bolfan. U naselju je, također uz glavnu cestu, i rimokatolička kapelica svetih Ćirila i Metoda. Predsjednik VMO Bolfan je Goran Lazić, a članovi Nikolina Kancijan Golubić, Draženka Huđek, Marko Milak i Neven Đurašević.
Ovo malo naselje raštrkano je po obroncima Kalničke gore i većina privatnih kuća je lijepo uređena. To nije slučaj s društvenim domom koji je u ruševnom stanju, a njegova prenamjena je nužna kako bi objekt bio korišten cijelu, a ne samo dvaput godišnje. Iza društvenog doma je spremište DVD-a Bolfan koje je u funkcionalnom stanju, a zahvaljujući Gradu Ludbregu sagrađeno je i multifunkcionalno igralište rukometnih dimenzija s gumiranom podlogom. Nogometaši su pak u posljednje vrijeme nekoliko puta pokretali i ubrzo prekidali rad Nogometnog kluba Podgora jer ne mogu okupiti dovoljan broj igrača.
-Nekad poznati ugostiteljski objekt Julija konačno je dobio svog vlasnika koji ga sada prodaje za 70 tisuća eura s tim da je cijena podložna manjoj korekciji. Vjerujemo da će se naći neka poduzetna osoba ili tvrtka koja će naći interes kako bi se ovaj opožareni objekt vratio u funkciju ne nužno ugostiteljskog tipa. Mora se uzeti u obzir i veliko zemljište od preko 5 tisuća kvadrata pa će svaka prenamjena biti bolja od ovog sadašnjeg stanja – rekao je Goran Lazić, predsjednik VMO Bolfan.
– Prioritet je rješenje društvenog doma koji je definitivno u neupotrebljivom stanju da kažem i opasnom, želja je i asfaltirati ulice gdje ljudi žive jer i školski autobus se okreće kroz Školsku ulicu koja nije asfaltirana. Vijeće mjesnog odbora raspolaže premalim sredstvima koja su dostatna za financiranje održavanja multifunkcionalnog igrališta, parka i dječjeg igrališta iza društvenog doma, a koje uz Lukom održavaju i vatrogasci DVD-a Bolfan koji su ujedno i jedina aktivna udruga u naselju – zaključio je Goran Lazić.
U Bolfanu smo zapazili Dejana Carevića, mladog uzgajivača toplokrvnih konja koji se dokazao ne samo u uzgoju već i u sportskom natjecanju. Naime, toplokrvni konji su vitkijeg stasa i većinom se uzgajaju za sportska natjecanja u preponskom jahanju. Zbog toga na tržištu postižu i višu cijenu, a briga za ove plemenite životinje nije nimalo jednostavna pa Dejanu treba čestitati na zahtjevnom području uzgoja čistokrvnih konja.
Kao pozitivan primjer, valja spomenuti i Stjepana Komara koji traži način kako da svojih preko tisuću restauriranih pisaćih mašina pokloni Gradu Ludbregu, a koje bi bile smještene u muzej kako bi bile dostupne dostupne što većem broju ljudi.
