Djeca oduvijek vole priče i to one koje ih vode u svijet mašte, bude osjećaje, koje ih uče razlikovati dobro od lošeg, one koje ih odgajaju. Jedna takva ovog se mjeseca čitala u našim dječjim vrtićima „Smjehuljica“ i „Iskrica“. Kada se u tvom domu nađe ogroman zmaj, a nitko od tvojim ukućana ne zna kako da ga se riješi, red je na tebi da pokušaš! Ovu napetu i uzbudljivu „Strašnu priču“ na duhovit je način ilustrirala volonterka Gradske knjižnice Đurđa Kokanović ili kako je od milja zovu, teta Đuka. Ovoga puta na čitanje je povela i nas.

-To je teta Đuka!- prvo je što smo čuli kada smo otvorili vrata vrtića. Mališani su odmah potrčali u zagrljaj noseći crteže koje su nacrtali samo za nju. – To je jedan osjećaj koji ja ne mogu opisati. Kad vidiš one radosne okice kako te čekaju i onaj osjećaj sreće kada ih razveseliš samim svojim dolaskom. – priča volonterka Đurđa Kokanović. Kaže kako je oduvijek voljela djecu i sada kada je u mirovini konačno se može posvetiti onome što je uveseljava, a to je druženje s mališanima. – Znala sam često sresti vrtićare u šetnji i uvijek sam rado zastala da bih malo porazgovarala s njima. Jednom prilikom sam u šali pitala tetu da li se i ja mogu doći igrati u vrtić na što je ona odgovorila dapače, dođite. To me motiviralo da razgovaram sa ravnateljicom knjižnice Editom Krnjak-Zlatar i izrazim želju za čitanjem priča. Edita je dala zeleno svijetlo i tako je sve krenulo. – kaže Đurđa. U posjet vrtićima odlazi jednom u mjesecu i tako već godinu dana.
– Jako je bitno slušati priču naglas jer djeca kao prvo, nauče slušati. Zbilja sjede i slušaju, a to se vidi kasnije po razgovoru, znaju prepričati što su čuli. Također nauče nove riječi koje koriste kasnije u svom izgovoru. – navodi ravnateljica Gradske knjižnice Edita Krnjak-Zlatar i dodaje kako roditelji često traže samo lijepe priče pokušavajući zaštititi djecu od onog lošeg, ali smatra kako bi djeca trebala čuti da u pričama, kao i u stvarnom životu, ima i onog dobrog i lošeg da bi na kraju i sami znali razliku.
Prošlog ljeta knjižnica je krenula sa programom čitanja priča u okolnim selima budući da je roditeljima ponekad teško dovesti djecu na programe koji se održavaju u samom gradu. Posjetili su Selnik, Poljanec, Sveti Đurđ, Novo Selo Podravsko i još nekoliko obližnjih sela. – U Novom Selu se skupio iznenađujući broj djece. I ne samo djece nego i odraslih, a čitala se samo priča koja je trajala možda 15 minuta. – prisjeća se ravnateljica.
Možemo zaključiti da je strategija Gradske knjižnice upoznavanje novih generacija s tradicionalnim knjižničnim sadržajima u potpunosti uspjela. Naime, mnoga djeca su nakon sudjelovanja u nekom od programa natjerala roditelje da dođu do knjižnice i započnu koristiti tradicionalne usluge poput posudbe slikovnica.

Čita se i starijima
Osim u vrtićima i obližnjim selima priče se čitaju i u domu za starije i nemoćne osobe „Smiraj“. – Prošle godine sam u Smiraju čitala Trnoružicu iako su to osobe stare između osamdeset i devedeset godina. Uz pomoć te priče prisjetili su se svoje mladosti i bili su oduševljeni.- kaže Đurđa i dodaje kako je za starije malo teže izabrati građu. Više puta su umorni tako da im ne paše nešto veselo i uzbudljivo. Njima paše razgovor.