O ovoj nesretnoj sportskoj 2020.godini već smo dosta pisali. Trenutke veselja donosila nam je Sara Kolak nastupajući gdje god je mogla. Košarkaši su ušli u dobar niz pobjeda u prvenstvu A 2 lige pa morali nažalost stati. I rukometaši su imali niz dobrih rezultat , no i njima su aktivnosti zaustavljene. Nogometaši „Podravine“ su uspjeli svoje aktivnosti dovesti do kraja.
U kupu je ostvaren plasman u poluzavršnicu koja će biti odigrana na proljeće. U prvenstvu 3. HNL s novim trenerom Kovačevićem vodi se borba za šesto mjesto. Neće biti lako jer je rezultatski uspon nešto sporiji nego se očekivalo. Nešto je do snage Lige, nešto je do nas. Twirlingašice su došle do brojnih odličja u Slavoniji na državnom prvenstvu. Veseli nastojanje i ambicija ŠNK Zadrugar da se dokopa 1. Županijske nogometne lige. Temelji su na zdravim osnovama. Rukometašice i odbojkašice imali su samo nekoliko nastupa.
Što donosi nova sportska 2021. godina?
Krenimo s nogometom. Ludbreška Podravina dobila je u Draženu Crnkoviću u ovoj godini na izmaku novog predsjednika. Riječ je o uspješnom gospodarstveniku koji voli sport. Obećao je borbu za vrh ljestvice, no to će ove sezone biti vrlo teško. Pošto trećeligaških igrača nema na svakom uglu, uspostavio je još bolju suradnju s NK Varaždin. Ove sezone od tamo su „spušteni“ bolji igrači nego što je to bilo proteklih sezona, rezultati i igra su malo bolji, ali bolja je i Liga, pa slijedi i oštra borba za playoff. Ono na čemu se treba raditi je poboljšati rad u Školi nogometa, jer nemoguće je da se ne stvaraju igrači barem trećeligaškog potencijala. Opasnost vreba i u položaju varaždinskog prvoligaša koji je pred prvoligaškom provalijom. Ako se ispadne tko zna kakva vremena slijede u nogometu naše županije. Košarkaši Grafičara dobro su krenuli u prvenstvo koje je nažalost prekinuto. I ove su godine uz Podravac iz Virja i čakovečko Međimurje koje na njihovu žalost nije odigralo niti jednu prvenstvenu utakmicu favoriti prvenstva. Ekipa koju predvode iskusni igrači iz Varaždina i Međimurja znat će dovršiti posao, a drago nam je da lagano stasaju i igrači iz našeg košarkaškog inkubatora. Trajalo je , ali ipak težak rad i odricanje trenera i mladih igrača lagano se vraćaju. Igrači RK Ludbreg vratili su za ovu sezonu nekoliko svojih igrača iz drugih klubova, a u Koprivnicu se vratilo nekoliko talentiranih mladaca koji su davali ton igri. Bucat koji je imao nekoliko zapaženih nastupa vratio se zagrebačkom rukometu, sada je član RK Medveščak. Rukometaši će sigurni smo naći koridor do sredine ljestvice, a nešto više bilo bi samo plus.
Ženski sport nam ima najmanje tri vrhunske sportašice. Pred Sarom Kolak je kao kruna godine nastup na Olimpijadi u Japanu. Samo neka ostane zdrava. Prema drugima dosta je bacala ove godine, trenirala u Oslu. Dosta je nepoznanica o formi ostalih bacačica. U Tokio može, za razliku od drugih bacačica, otići opušteno jer je ona „Sveti gral“ podigla već u Rio de Janeiro. Za nju se ne bojimo nimalo. Pred Ivanom Dežić je oporavak do lipnja i možda bi bilo najbolje da put do svoje reprezentativne odore u povratničkoj sezoni provede u varaždinskoj Koke pod vodstvom legendarnog stratega prof. Canjuge. Iva Gerić potvrđivat će formu s klupskim kolegicama na, nadamo se, brojnim natjecanjima. Pratit ćemo njezin prelazak iz juniorske u seniorsku kategoriju koji zna biti bolan. No, ne sumnjamo u psihičku stabilnost kao i rad tima koji je okružuje.
Ostalim klubovima želimo da iduću sezonu uspiju preživjeti, jer koronakriza ostavit će posljedice, htjeli mi to ili ne.
I jedna digresija za kraj. Znamo da i u ovim teškim vremenima tvrtke na području Grada ostvaruju više od milijarde kuna prometa. Pa zar ne bi bilo vrijeme da postanemo i grad natjecateljskog sporta? Ludbrežani vole sport i talentirani su za njega. Dovesti ovdje dvadesetak- tridesetak sportaša i sportašica s svojim obiteljima znači i stotinjak kvalitetnih žitelja u Gradu koji daju novi polet i dimenziju. Neki poslodavci kažu da im nedostaje kvalitetne radne snage pa se snalaze na kojekakve načine. Ovako dobile bi se preko tih obitelji i snalažljive i vrijedne ruke. I to bi, ali samo na početku, koštalo nekoliko stotina tisuća kuna. A, znamo za dosta tvrtki u Ludbregu i okolici koje iskazuju godišnju dobit od više milijuna kuna. Samo treba malo voljeti sport i napokon uložiti u ljude, vratiti barem malo svome kraju gdje su postigli i poslovne uspjehe.
Neven Jerbić
