Učenik petog razreda Osnovne škole Ludbreg, Adam Anadolac nakon otrčanih šest trka Kupa u kategoriji M12 osvojio je hvalevrijedno treće mjesto. Proglašenje se uspjelo odigrati prije nego je nevidljivi neprijatelj u obliku virusa zaustavio brojne aktivnosti pa tako i one sportske. No krenimo redom i upoznajmo malo bolje sport kojim se Adam bavi.

Orijentacijsko trčanje je snalaženje u prostoru kad natjecatelj koristi kartu i kompas za kretanje od točke do točke na raznolikom i obično nepoznatom terenu, a za rezultat je bitna i brzina kretanja.  Orijentacijska karta je izrađen prema strogo definiranim standardima. Obilaze se zadane kontrolne točke. Kontrolne točke nisu sakrivene, već se nalaze na točno opisanim obilježjima na terenu koja su precizno ucrtana na zemljovidu.

– Kad nađemo kontrolnu točku registriramo se pomoću svog čipa, ja nosim čip vezan za kažiprst gumicom. Važno je odabrati optimalnu varijantu puta prema kontrolnoj točki, te ih sve obići zadanim redoslijedom u što kraćem vremenu – kaže nam Adam, a otkriva i da je moguće pogriješiti raspored, no naravno to ne donosi ništa dobro.

-Jednom smiješ pogriješiti redoslijed, primjerice moraš naći kontrolu broj 2, ali zabunom nađeš kontrolu broj 3, možeš se vratiti na kontrolu broj 2 i poništava se tvoja greška. Ali si s time izgubio puno vremena! Svi takmičari dolaze na start, ali orijentacijsku kartu uzimaju tek kad startaju tako da ne znaš unaprijed što te čeka. Jako moram paziti kad startam da uzmem kartu za svoju kategoriju -M12. Događalo se nekima da uzmu kartu druge kategorije pa da tek pri kraju utrke shvate da trče pogrešnu trku! Tada moraju iz početka, ali vrijeme im ne ide od početka! Karte su na startu okrenute naopačke i na poleđini je otisnuta kategorija: M12, Ž12, M16, Ž16 itd. Moja kategorija je M12 znači muški do 12 godina. To znači da mi je zadnja godina u toj kategoriji kada navršim 12 godina. Nakon toga idem u višu kategoriju, za mene je to M16 – objašnjava Adam i dodaje kako na terenu često ima puno kontrola za razne kategorije.

– Moram jako paziti da ne trčim bezveze jer naletim na kontrolu koja nije moja i opet gubim vrijeme. Da budem siguran da je kontrola moja, na njoj je poseban broj koji je jedinstven. Tek kada usporedim taj broj sa brojem koji je upisan na karti, siguran sam da sam našao pravu kontrolu – kaže Adam. Otkriva nam i kako svaki puta kada nađe kontrolu obuzme ga osjećaj uspjeha i sreće.

– Obzirom da u kategoriji M12 ima najčešće 7-12 kontrola, to je puno sreće u jednoj utrci! – ponosno kaže Adam koji se priprema tako da trči i uči, ponavlja orijentacijske simbole.

– Zapravo najviše učim na samoj utrci jer najbolje skužiš koji simbol što znači je kad ga vidiš uživo. Na primjer lovačka čeka ili most preko rijeke i slično. Imao sam puno sreće što sam osvojio 3. mjesto u Hrvatskoj u kategoriji sprint. To je zapravo moja prva godina bavljenja ovim sportom, i imao sam prošle godine 11 godina, tako da su svi dečki bili stariji od mene. Ali sam bio uporan i bio sam na skoro svim trkama koje se boduju, čak i 4 dana na Braču. Tako da iako nisam bio na svakoj utrci najbolji, zbrojeni bodovi su mi donijeli 3. mjesto – zaključuje Adam.

No mi bismo svakako dodali da sreća nije presudan faktor već upornost i predanost radu ovog dječaka u sportu o kojem premalo znamo.