Na današnji dan prije 109 godina rođena je Marija Winter, učiteljica, povjesničarka i prva ludbreška kroničarka.

Marija Winter rođena je u Črnoglavcu, kraj Ludbrega. U rodnom kraju završava osnovnu i građansku školu nakon koje putuje u Sarajevo na školovanje u žensku učiteljsku školu pri Zavodu Sv. Josipa. Diplomu stječe 1935. godine, a godinu dana kasnije počinje raditi kao učiteljica u Tuzli, zatim u Sarajevu te Breškama. Četiri godine nakon stjecanja diplome polaže i državni stručni ispit.

U to vrijeme započinje Drugi svjetski rat te Marija seli u Legrad gdje radi sve do 1943. godine. Odlučno se suprotstavlja nasilnoj mađarizaciji i fašizaciji, te i dalje predaje na tada zabranjenom hrvatskom jeziku.
Pritisci su na nju zbog toga bili sve jači, štoviše, kada joj je život došao u pitanje, odlučila se vratiti svojoj obitelji u ludbreški kraj.

Od 1943. do 1945. godine radi u školi u Hrženici nakon čega se vraća u Ludbreg i zapošljava u školi u Slokovcu. Radila je i u školama u Sesvetama Ludbreškim i Poljancu. Umirovljuje se 1967. godine kao učiteljica u Slokovcu, u tada područnoj školi Osnovne škole „Dragice Kancijan“, današnje OŠ Ludbreg.

Pored učiteljskog poziva u sklopu kojeg je organizirala brojne općeobrazovne tečajeve i predavanja, aktivno je bila uključena i u kulturno – umjetnički rad. Osnovala je i vodila dramske i ostale kulturno – umjetničke sekcije za koje je napisala brojne igrokaze na kajkavštini. Sudjelovala je i u radu folklorne skupine u Sesvetama Ludbreškim te poticala žene na kreativnost. I sama se bavila slikarstvom. Bila je član Udruženja amatera likovne umjetnosti sjeverne Hrvatske.

Diletantska grupa omladine Sesvete, folklorna grupa 1958. godine

Diletantska grupa omladine Sesvete, folklorna grupa 1958. godine

Bila je osobni svjedok mnogih ludbreških zbivanja.

Nakon odlaska u mirovinu počinje prikupljati povijesnu građu o našem kraju, spomenice naših škola i crkvenih župa, fotografije, razglednice i sjećanja građana na temelju kojih piše brojne tekstove o povijesti Ludbrega i okolice. Objavljuje ih u časopisu Kaj, Kajkavskom kalendaru, Podravskom zborniku, Podravskim zvonicima, monografiji ‘Ludbreg’, Župi Sveti Đurđ, Ludbreškom listu te na Radio Ludbregu. O Ludbregu i Ludbreškoj Podravini nitko nije napisao više tekstova od Marije Winter.

Tekstovi Marije Winter u Ludbreškom listu, 1982.

Tekstovi Marije Winter u Ludbreškom listu, 1982.

Bila je suradnik Gradskog muzeja u Varaždinu, Arheološkog muzeja u Zagrebu, Muzeja grada Koprivnice, povjerenica Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture za područje Ludbrega u okolice te članica Matice Hrvatske.


Marija Winter umrla je 1. listopada 1989. godine. Iza sebe ostavila je ispisanih dvadesetak bilježnica rukopisa, hrpu fotografija i ostalog materijala o povijesti Ludbrega kojeg je prepustila prof. dr. Dragutinu Feletaru. On je zajedno s prof. Hrvojem Petrićem priredio dio građe za tisak. Nastale su dvije knjige pod naslovom „Iz povijesti Ludbrega i okolice“ koje su tiskane povodom 10-te godišnjice smrti autorice u nakladništvu Grada Ludbrega i Nakladne kuće ‘Dr. Feletar’.

'Iz povijesti Ludbrega i okolice', prva i druga knjiga

‘Iz povijesti Ludbrega i okolice’, prva i druga knjiga

U njenoj bogatoj ostavštini ostali su i igrokazi koji su objavljeni 2012. godine u izdavaštvu Pučkog otvorenog učilišta „Dragutin Novak“ Ludbreg (danas Centar za kulturu i informiranje „Dragutin Novak“) zajedno s fotografijama i crtežima koje je prikupila i nacrtala.

'Igrokazi', 2012.

‘Igrokazi’, 2012.

Djelić duga Mariji Winter vratila je i ludbreška knjižnica koja ju je uvrstila u jednu od edicija „Ludbreške razglednice“, te Grad Ludbreg koji joj je posvetio ulicu.

Fotografije objavljenje u članku: Arhiv Centra za kulturu i informiranje ‘D. Novak’.