Na današnji dan prije 109 godina rođena je Marija Winter, učiteljica, povjesničarka i prva ludbreška kroničarka.
Marija Winter rođena je u Črnoglavcu, kraj Ludbrega. U rodnom kraju završava osnovnu i građansku školu nakon koje putuje u Sarajevo na školovanje u žensku učiteljsku školu pri Zavodu Sv. Josipa. Diplomu stječe 1935. godine, a godinu dana kasnije počinje raditi kao učiteljica u Tuzli, zatim u Sarajevu te Breškama. Četiri godine nakon stjecanja diplome polaže i državni stručni ispit.
U to vrijeme započinje Drugi svjetski rat te Marija seli u Legrad gdje radi sve do 1943. godine. Odlučno se suprotstavlja nasilnoj mađarizaciji i fašizaciji, te i dalje predaje na tada zabranjenom hrvatskom jeziku.
Pritisci su na nju zbog toga bili sve jači, štoviše, kada joj je život došao u pitanje, odlučila se vratiti svojoj obitelji u ludbreški kraj.
Od 1943. do 1945. godine radi u školi u Hrženici nakon čega se vraća u Ludbreg i zapošljava u školi u Slokovcu. Radila je i u školama u Sesvetama Ludbreškim i Poljancu. Umirovljuje se 1967. godine kao učiteljica u Slokovcu, u tada područnoj školi Osnovne škole „Dragice Kancijan“, današnje OŠ Ludbreg.
Pored učiteljskog poziva u sklopu kojeg je organizirala brojne općeobrazovne tečajeve i predavanja, aktivno je bila uključena i u kulturno – umjetnički rad. Osnovala je i vodila dramske i ostale kulturno – umjetničke sekcije za koje je napisala brojne igrokaze na kajkavštini. Sudjelovala je i u radu folklorne skupine u Sesvetama Ludbreškim te poticala žene na kreativnost. I sama se bavila slikarstvom. Bila je član Udruženja amatera likovne umjetnosti sjeverne Hrvatske.
Diletantska grupa omladine Sesvete, folklorna grupa 1958. godine
Bila je osobni svjedok mnogih ludbreških zbivanja.
Nakon odlaska u mirovinu počinje prikupljati povijesnu građu o našem kraju, spomenice naših škola i crkvenih župa, fotografije, razglednice i sjećanja građana na temelju kojih piše brojne tekstove o povijesti Ludbrega i okolice. Objavljuje ih u časopisu Kaj, Kajkavskom kalendaru, Podravskom zborniku, Podravskim zvonicima, monografiji ‘Ludbreg’, Župi Sveti Đurđ, Ludbreškom listu te na Radio Ludbregu. O Ludbregu i Ludbreškoj Podravini nitko nije napisao više tekstova od Marije Winter.
Tekstovi Marije Winter u Ludbreškom listu, 1982.
Bila je suradnik Gradskog muzeja u Varaždinu, Arheološkog muzeja u Zagrebu, Muzeja grada Koprivnice, povjerenica Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture za područje Ludbrega u okolice te članica Matice Hrvatske.
Marija Winter umrla je 1. listopada 1989. godine. Iza sebe ostavila je ispisanih dvadesetak bilježnica rukopisa, hrpu fotografija i ostalog materijala o povijesti Ludbrega kojeg je prepustila prof. dr. Dragutinu Feletaru. On je zajedno s prof. Hrvojem Petrićem priredio dio građe za tisak. Nastale su dvije knjige pod naslovom „Iz povijesti Ludbrega i okolice“ koje su tiskane povodom 10-te godišnjice smrti autorice u nakladništvu Grada Ludbrega i Nakladne kuće ‘Dr. Feletar’.
‘Iz povijesti Ludbrega i okolice’, prva i druga knjiga
U njenoj bogatoj ostavštini ostali su i igrokazi koji su objavljeni 2012. godine u izdavaštvu Pučkog otvorenog učilišta „Dragutin Novak“ Ludbreg (danas Centar za kulturu i informiranje „Dragutin Novak“) zajedno s fotografijama i crtežima koje je prikupila i nacrtala.
‘Igrokazi’, 2012.
Djelić duga Mariji Winter vratila je i ludbreška knjižnica koja ju je uvrstila u jednu od edicija „Ludbreške razglednice“, te Grad Ludbreg koji joj je posvetio ulicu.
Fotografije objavljenje u članku: Arhiv Centra za kulturu i informiranje ‘D. Novak’.
