Kršćanski svijet rođenje Isusa Krista slavi od davnina, a vrlo rano kršćani su taj dan smatrali i početkom nove godine. Čak i hrvatska božićna pjesma “Narodil nam se kralj nebeski” svojim stihovima upućuje na Božić kao prvi dan u godini. Takvo shvaćanje trajalo je do 1691. godine kada je crkva 1. siječnja prihvatila Novu godinu.
Tijekom vremena mijenjali su se i blagdanski običaji. Svoja sjećanja s nama je odlučila podijeliti Štefica Pongrac koja živi u Zagrebu, a rodom je iz našega kraj.
Sjećanje na Božić
U vrijeme Božića naša kućica odisala je mirnoćom blagdana ukrašena borom na kojem su visjeli srebrni bomboni, cvjetovi spleteni od papira raznih boja. Moja mama je bila zadužena za te ukrase. Na stolu ispod stolnjaka našlo se sve iz uroda (klasje, zrnje, sušeno voće, orašasti plodovi, sitni novci..), a na stolu obavezno pšenica posijana na Sv. Luciju. Raspelo, sveta voda u staklenoj čaši s ružmarinom. Sve je mirisalo, a mene je posebno veselila slama donesena na Badnjak, a koju je mama donijela uz ono božićno nabrajanje najboljih želja za iduću godinu. Bio je obavezan post (suho voće), a tek iza polnoćke mogle su se jesti delicije iz kolinja. Na Božić je na stolu bio kuglof, orehnjača, makovnjača, sitni kolačići (keksi) i vino, a za novu godinu bio je odojak, sarma i kolači.
U susjedstvu živjela je pobožna obitelj Kain, s puno djece. Za doba mojeg ranog djetinjstva vežu me uspomene na druženje s njima. Radili su svi, od ranoga jutra, odrastanjem odlazili od kuće, dečki u zanate, a djevojke udajom.
Drago i Jelka bili su moji vršnjaci, odrastanje s njima prisutno je u mojim sjećanjima. Kod njih su mirisale zlevanke, pretepeni grah, rane jabuke, kiselo zelje, žganci. Jako sam voljela s njima sjediti za stolom, uvijek uz prigodnu molitvu i razdraganost te velike obitelji. Njihova mama, a meni draga kuma Pepa, vrijedna seoska žena, brinula se i o meni nakon bakine smrti. Uvijek me rado pričuvala, a u bolesti i njegovala. Sve njih sam voljela i danas ih poštujem iako više nisu među živima. Vraćam se Božiću, blizu je. U vrijeme mojih djetinjih Božića sniježilo je. Saonice su vozile iz okolnih sela, zvončići su zvonili, čula se zvonjava iz crkvenih tornjeva, po selu su hodali čestitari, a u mojoj kućici tiho je pucketala vatra iz zidane peći uz miris svježih borovih grančica. Božić se slavio uz božićne napjeve i čestitanje.
Sretan Vam i veseo Božić, blagoslovljeni blagdani i svako dobro u novoj 2020. godini.
Štefica Pongrac
