Nakon što smo početkom godine pisali o Karli Triplat, sada pišemo o još jednom kvizaškom uspjehu, onom Lucije Grabovac.

Lucija Grabovac je devetnaestogodišnja studentica poslovne ekonomije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu koja je zajedno s Aleksandrom i Igorom iz Zagreba, u HRT-ovoj emisiji emitiranoj 30. svibnja, osvojila 81.500 kuna.

Ekipa je u završnoj potjeri s ukupno 14 točnih odgovora pobjegla lovcu Deanu Kotigi.

Zamolili smo Lucija da nam ispriča kako se uopće odlučila za prijavu u „Potjeru“ te kakvi su njeni dojmovi o kvizu, ali i općenito o nastupu pred kamerama.

-Potjeru gledam otkad se počela prikazivati, a i odmalena su se u našoj kući gledali kvizovi i uvijek je bio prisutan natjecateljski duh. Vjerojatno je to genetski preneseno i na mene i jednostavno sam se prijavila dva mjeseca nakon što sam postala punoljetna na nagovor prijatelja koji su vjerovali u mene. – otkriva.

„Potjera“ međutim nije njeno prvo kvizaško iskustvo. Naime, u kvizovima je počela sudjelovati još u srednjoj školi, ali tu su se, kaže, uvijek kao ekipa susretali sa subjektivnim rangiranjem. – Nas nekolicina iz razreda potom je odlučila okušati se u pub kvizovima koji se svaki tjedan održavaju u Varaždinu. Nakon što smo postali studenti prebacili smo se na pub kvizove u Zagrebu, ali uvijek je to bilo u opuštenoj atmosferi.– dodaje.

Lucija je u „Potjeri“ nastupila kao posljednji natjecatelja.

U brzopoteznim pitanjima dala je 4 točna odgovora. – U toj minuti su se dogodila samo ta 4 točna, ali najviše me boli dok znam odgovor, a u tom trenutku se ne mogu sjetiti, toga je također bilo. Doma sve to izgleda lakše i jednostavnije. Međutim, meni je čak veći pritisak bio odgovaranje na ploči Potjere nego ta minuta brzopoteznih pitanja. Više mi paše to brzo i kratko odgovaranje nego pitanja s ponuđenim odgovorima. – kaže.

Na ploči Potjere uzela je srednju ponudu te dotadašnjem ekipno osvojenom iznosu pridodala još 14.000 kuna.

U završnoj potjeri Lucija, Igor i Aleksandar ponudili su ukupno 14 točnih odgovora što se u zadnjoj sekundi pokazalo nedostižnim za lovca.

– Nisam uopće bila svjesna što se dogodilo i to se vrlo dobro vidi na snimci, čak sam zadnjih desetak sekundi već mislila da je gotovo i da nas je Kotiga ulovio. Tek kad nam je Tarik rekao da nam čestita shvatila sam da smo ipak pobijedili. Još sad mi je nestvarno to što se dogodilo. Najviše sam osjetila tu pobjedu kad su mi ljudi počeli čestitati nakon emitiranja na televiziji. To je osjećaj koji se rijetko javlja, neopisivo, recimo nešto između euforije, ponosa i zadovoljstva što je na taj način rezultirala svaka moja pročitana knjiga, svaki odgledan film, dnevnik pa čak i utakmica, svaki sat u školi i na kraju sama želja za znanjem. – zadovoljna je Lucija.

Vijest o pobjedi odmah je prenijela najbližim prijateljima, nakon čega je krenula kući u Selnik iznenaditi mamu i tatu. – Željela sam prevariti mamu i tatu da nismo ništa osvojili kako bi poslije iznenađenje bilo još veće, ali nisam mogla izdržati ni pet minuta. Pobjegao mi je osmijeh pa je mama shvatila da ih zezam. Odmah je počela plakati od sreće. Kad je malo došla k sebi obavijestila je cijelu užu i daljnju obitelj o tome kad trebaju gledati kviz. O pobjedi nismo ništa govorili, htjeli smo da ostane iznenađenje. – prepričava nam Lucija.

Od osvojenog novca u planu ima jedan dio odvojiti za Crkvu, zatim pomoći udruzi za napuštene životinje iz Varaždina, odraditi jedan nezaobilazan šoping, ali i „pospremiti nešto za crne dane“.

Da može ponovila bi cijelo iskustvo.

– Atmosfera na snimanju je bila fantastična, imam sreće što sam dobila tako dobru ekipu i odmah smo se našli. Svaki suigrač mi je pružio potporu, pogotovo kad su čuli koliko godina imam. Svi se tamo trude da igrači nemaju tremu ili bilo kakav strah, od snimatelja do producenta, a pogotovo Tarik, tako da imam samo riječi pohvale za sve ljude koji stoje iza kviza „Potjera“. Od prve do zadnje minute sam uživala u tom iskustvu, ponovila bih da mogu u sekundi. Sve je bilo izvanredno, od ljudi koje sam tamo upoznala, moje ekipe i kao šećer na kraju osvojenih novaca. – zaključuje Lucija koja na sudjelovanje potiče i svoje prijatelje.

-Nagovaram prijatelje da se prijave jer postoje ljudi koji su kao stvoreni za kvizove, ali nažalost strah im stoji na putu. Jedini način da ga pobijede jest da se suoče s njim, da se dožive nešto uistinu nesvakodnevno, a pritom su novci sekundarni motiv. Nemojte dvojiti, prijavite se, nema ni jednog razloga protiv. – poručuje mlada studentica.