Proteklog vikenda, 1. srpnja 2017. u Hrvatskom saboru kulture u Zagrebu održan je 36. Susret hrvatskih zavičajnih književnika. Susretu prethodi natječaj putem kojeg autori prijavljuju svoje poetske, prozne ili dramske radove na prosudbu stručnog povjerenstva kojeg čine književnici Ivan Babić i Miroslav Mićanović te teatrologinja i dramska pedagoginja Ozana Iveković.
Ove godine u kategoriji poezije na kajkavskom jeziku i Ludbreg je imao svog predstavnika. Riječ je o Aleksandru Horvatu koji je od ove godine član Hrvatskog sabora kulture i amaterski se bavi pisanjem poezije na kajkavskom. Na ovom natječaju za svoj rad je dobio priznanje Hrvatskog sabora kulture s pozivom na sudjelovanje na susretu i interpretaciju svoje pjesme “Tragi”.
– Zahvaljujem svima koji su utjecali na mene da se okušam u ovoj vrsti umjetnosti. Mene najviše veseli kad moje radove pohvale moji prijatelji i sugrađani, to je najbolje mjerilo i ono mi donosi najviše zadovoljstva. No ponekad čovjek poželi testirati samog sebe u nekim drugim mjernim jedinicama, u stručnim krgovima, pred nekim drugim nepoznatim ljudima, jednostavno zbog provjere smjera. Prvi put sam se prijavio na neki poetski natječaj i ovo mi je prvo službeno priznanje ikad. Zadovoljan sam. Prijavilo se 87 autora iz cijele Hrvatske sa 391 pjesmom. Dodijeljene su dvije plakete, 12 pohvalnica i 24 priznanja. Lijepo je biti u takvom društvu, među majstorima riječi od kojih su gotovo svi već izdali neke zbirke, a neki čak i desetak. Posebno mi je drago da su od tri moja rada, stručnjaci izabrali baš pjesmu koja govori o Ludbregu. Utoliko je moj ponos bio veći. Za mene amatera ovo je, kao što sam i tamo rekao, olimpijsko zlato i srce mi je bilo puno. U dva dana, koliko traje ovaj susret, imali smo i poetsku radionicu koju je vodila književnica Božica Jelušić, a na kojem sam stekao nove prijatelje, neka nova znanja i ideje, a posebno novu motivaciju da i dalje pišem u slobodno vrijeme. Ovo su zaista bila dva odlična dana. – kaže Aleksandar.
Tragi
Da bi za menom ostajali tragi,
Ludbreg moj dragi.
Ti bi bil celi
Z tragi pokriti,
Čak i tam
De si najbolje skriti.
Jer sikud sam po tebi
Nekaj naiskaval.
Sikud sam prešel,
Kud smera si daval,
Z koraki brojil vulice stare,
zemljane steze i trotovare.
V tebi je prešel život moj celi,
Ludbreg moj beli,
Da bi ta moja leta
Davala svetla,
Te bi lampe
Za se ljude drage,
Po celomu tebi,
Posvetlile moje trage.
(A. Horvat 2017)
