U znak sjećanja na pjesničko djelo Bože Hlasteca Gradska knjižnica i čitaonica „Mladen Kerstner“ od 2012. godine organizira manifestaciju ‘Dani Bože Hlasteca’ s ciljem poticanja i njegovanja kajkavskog jezika.
Ovogodišnji program ‘7. Dani Bože Hlasteca’ Gradska knjižnica i čitaonica „Mladen Kerstner“ morala je prilagoditi dosad najtežim epidemiološkim uvjetima zbog kojih nije bilo moguće uživo organizirati brojne sadržaje po kojima je ova kulturna manifestacija bila prepoznatljiva.
Središnji događaj i ovako reduciranog programa bio je 5. recital kajkavske poezije Božo Hlastec pod nazivom „Nebegledec“ koji je održan virtualno.
– Unatoč svemu nismo odustali. Bolje reći, naši pjesnici nisu odustali. S velikim zadovoljstvom napominjem da smo na raspisani natječaj za 5. recital „Božo Hlastec“ primili 92 pjesme 38 autora. To je 30 posto pjesma više i čak 40 posto autora više u odnosu na prošlu godinu. Zbog toga je naše prosudbeno povjerenstvo imalo „slatke brige“ oko izbora 20 pjesama koje ćemo s ovogodišnjeg recitala uvrstiti u naš zbornik. – istaknuo je ravnatelj gradske knjižnice, Stjepan Stjepić.
Predsjednica prosudbenog povjerenstva prof. Lidija Novosel kazala je kako je zajedno s profesoricama Ljudmilom Kladić i Jasminkom Vugrinec sa zadovoljstvom iščitavala pristigle radove zaključivši da je bilo zaista u velikome broju vrlo kvalitetnih i sadržajno-stilski intrigirajućih pjesama.
Od pristiglih pjesama izabrale su dvadesetak koje će uči u zbornik radova koji će se tiskati iduće godine, a sadržavat će najbolje pjesme 4. 5. i 6. recitala.
-Do nas su stigle pjesme u kojima se osobnost i duboka osobna emocija stopila s promišljenim skladanjem, komponiranjem i raspoređivanjem minimuma riječi kako bi one, kako nam je to Matoš dobro rekao, postigle „maksimum efekta“. Stoga im i jest mjesto u zborniku koji će knjižnica objaviti, kako bi mogli doći do što šireg čitateljstva. Često se zanemaruje i zaboravlja koliko nam kultura, umjetnost, pa onda i poezija, prenosi ono nesvakodnevno, nepotrošeno, okrepljujuće, osnaživačko, koje se ne može primiti ni iz kojeg drugog područja života. Osobito poezija ima moć oživotvoriti i obogatiti jezik, ukazati na njegov skriveni puls i njegovu bit, prtiti u njemu još neugažene staze. A osobito ovakva poezija koja njeguje onaj prisni, materinski, autentični kajkavski govor. U pjesmama koje su pristigle na natječaj dokazujete da kajkavska riječ nije samo riječ zavičajnosti, idiličnog krajolika, zazivanja prošlih vremena, lamentiranja koje je samo sebi svrhom, već da se kajkavštinom koju ste u svojim pjesmama oživotvorili, tim osobitim jezikom, može izreći sva dubina emocionalnosti iz svih segmenata života, stvoriti svijet koji nam je istovremeno blizak, poistovjetljiv, ali i neobičan, drugačiji, nov. – poručila je prof. Lidija Novosel.
Kroz virtualni recital pročitano je svih dvadeset odabranih pjesama. Čitali su ih sami autori, ali i čitačice gradske knjižnice Snježana Hranić i Ksenija Mihin. Po završetku poezijskog dijela programa objavljeni su i dobitnici nagrada za tri najbolje kajkavske pjesme recitala pa je tako skulptura ‘Brončani kaj’, nagrada za treću odabranu pjesmu pripala pjesniku Tomislavu Ribiću iz Varaždina. Skulptura ‘Srebrni kaj’, odnosno druga nagrada pripala je Željku Fundi iz Varaždina, a ‘Zlatni kaj, nagradu od 1000 kuna za najbolju kajkavsku pjesmu, dobila je pjesnikinja Ljubica Ribić također iz Varaždina.
-Mislim da ovime radimo dobar posao, jer od zaborava čuvamo ono najvrjednije što imamo, svoj dragi kaj. Sve nas skupa treba zabrinuti što kao narod nestajemo fizički, ali i duhovno. Globalizacija pokazuje svoju tamnu stranu. Zbog dominacije engleskog i drugih velikih jezika nestaju jezici malih naroda i zato s ponosom ističem da je najveća vrijednost ovoga što radimo u očuvanju domaće riječi koju pišemo i izgovaramo. Važno je to radi djece i mladih koji imaju priliku čuti te riječi. Nadam se da će nakon pandemije opet u velikome broju dolaziti na radionice u našu knjižnicu te sa svojim nastavnicima obrađivati Hlastecove stihove, ali pisati i vlastite stihove na kajkavskome jeziku i tako nam svjedočiti o ljubavi prema svojem kaju i svojem zavičaju.- zaključio je ravnatelj Stjepan Stjepić.
