Gradska knjižnica i čitaonica Mladen Kerstner ove je godine prigodnim programom sudjelovala u obilježavanju Međunarodnog dana starijih osoba. U svojim prostorijama ugostila je domaćeg pjesnika Ivana Mikulinjaka i predstavila njegovu zbirku pjesama „Šaljivi zapisi i pjesme“ koju je samostalno izdao i prvi puta predstavio 1996. godine. Knjiga je  rezultat njegovog nadahnuća životom i sredinom koja ga okružuje. -Ja sam počel pisati dok sam imal 15 godina. Nakon kaj sam završil školu odma sam si našel posla. Imal sam osigurani radni odnos zbog čega sam se mogel opušteno i iz hobija baviti pisanjem. Bil sam društveni čovek i svagdi sam našel inspiraciju.– kaže Ivan.

Ovaj 85-godišnji ludbreški pjesnik rođen je 24. prosinca u naselju Lunjkovec gdje je završio osnovnoškolsko obrazovanje. Srednje obrazovanje stekao je za zanimanje knjigovođe, a u toj struci se kasnije i zaposlio. – Bil sam djelatnik koji ima afiniteta i želje za radom. Raspoređivali su me tam di je god bilo treba, sve sam znal delati. Jedno vreme sam delal na evidenciji radnog odnosa. To je bilo jako zahtjevno jer svaki je čovek imel pravo na godišnji odmor. Ja sam vodil evidenciju gda je ko došel i otišel s posla. Da sam slučajnu fulal pa nekome napisal da je delal menje nego kaj je, odma bi bilo frke. Svi direktori su hteli da delam za njih  jer sam sve poslove znal. – prisjeća se Ivan Mikulinjak.

Prve šaljive zapise napisao je 1952. godine  prilikom odlaska u Mostar na odsluženje vojnog roka. Od 1981. godine počinje intenzivnije pisati i objavljivati tekstove u Ludbreškom listu i na Radio Ludbregu. U svojoj zbirci na vrlo simpatičan i duhovit način, jednostavnim pučkim jezikom prenosi stvarne životne situacije.

Njegove pjesme ovom su prigodom čitali Đurđa Kokanović te Aleksandar Horvat koji se i sam prisjetio anegdote sa Ivanom u mlađim danima. – Na Plešivica imam pajdaše koji tam imaju klet i često smo se družili. Ispod njihove bila je još jedna mala klet, ona od gospona Ivana. Često je znal dojti tam, zaprti se na vuru, dve i poslušati kaj se mi v susjednim goricama spominamo. Dok bi se vraćal doma, stal bi pri nama i dal nam pesmicu koju je sklepal na komadiću papira. Pjesme su bile inspirirane našim razgovorima, šaljive i zabavne; o mejašicama, o tome kak se vredno delalo, o goricama i slično. Po tome ga budemo uvek pamtili. –

Predstavljanje knjige bilo je popraćeno i pjesmama koje je izvela Ivanova kćer Draženka Sabol. – Htjela sam čisto dati jedan mali doprinos ovom događaju i željela da svi zajedno zapjevamo pjesme našega kraja, pjesme Podravine koje tata jako voli.-

Draženki se pridružila i oduševljena publika pa su tako Gradskom knjižnicom odzvanjali stihovi poznatih podravskih pjesama kao što su Kad procvatu u proljeće jabuke, Na malenom brijegu, Tiho noći, moje zlato spava i mnoge druge.

-Naša knjižnica poznata je po tome što često ugošćuje osobe treće životne dobi bilo radi druženja, posudbe knjiga ili nečeg trećeg. Uvijek su nam dragi gosti i uvijek nađemo vremena da popričamo sa njima. Ovim programom htjeli smo uveličati proslavu njihovog dana. – kaže ravnateljica knjižnice, Edita Kutnjak-Zlatar.