Krajem veljače održana je online dodjela ‘Oskara znanja’, najveće i najznačajnije nagrade u obrazovanju kojom se već 16 godina nagrađuju najbolji učenici i mentori osnovnih i srednjih škola, glazbenih i plesnih škola u Republici Hrvatskoj te pobjednici državnih i međunarodnih natjecanja. Na listi ponajbolji u protekloj školskoj godini našao se i petnaestogodišnji Slobodan Popović iz Ludbrega. Kao učenik osmog razreda OŠ Ludbreg 2020. godine sudjelovao je na 62. natjecanju mladih tehničara Republike Hrvatske na kojem je u kategoriji ‘Radiokomunikacije’ osvojio prvo mjesto. Time je postao državni prvak.

– Samo natjecanje se sastoji od školske razine, županijske razine te one kamo idu najbolji, državne. Na školskoj razini po kategoriji obično ima oko 5-6 učenika od kojih se većina prijavljuje zbog čiste znatiželje. Tako sam naravno i ja počinjao kao školski prvak u svojem području. Mladi dječak u petom razredu odlučio je čvrsto nastaviti učiti. Susreo sam se zapravo sa svakakvim preprekama koje bi neke možda odmaknule od želje za daljnji rad. – priča nam Slobodan i napominje kako te prepreke njega ipak nisu uspjele zaustaviti. – Pokušavao sam sve do sedmog razreda kada me razveselilo osvojeno drugo mjesto u županiji. Koliko sam do sada primijetio, u kategoriji ‘Radiokomunikacije’ po županiji sudjeluje oko 10 učenika što je začuđujuće malo u odnosu na druge kategorije za koje postoje mnogo bolji uvjeti u školama za pripremanje. Pod svim silnim okolnostima koje su me okruživale oko natjecanja, bio sam pozvan na državnu razinu što je bio prevelik i neočekivan zalogaj. Tri tjedna do državne razine su odmicala tako što sam se svakodnevno pripremao. Tada sam saznao da sam postao državni trećak od 21 učenika, čega ni danas nisam svjestan. – kaže Slobodan i dodaje kako je to bila prekretnica, odnosno trenutak kada je posebno zavolio natjecanje mladih tehničara i donio odluku da će sigurno sudjelovati i druge godine. Nova školska godina, nove avanture, sve je išlo svojim tokom, prvo školski prvak, pa županijski i na kraju najvažnije državni.

-Konkurencija je svake godine bila sve opasnija, no to mi nije predstavljalo problem jer sam samo slijedio put i svoje zacrtane snove. S pripremama sam započeo 4 mjeseca prije same školske razine, no smatram da za nekoga tko tek počinje to možda nije dovoljno, već su tu iskustva s prijašnjih godina. – uvjeren je mladi tehničar.

Mentor Mario Lohajner i Slobodan Popović 1
Mentor Mario Lohajner i Slobodan Popović (Foto: Ivan Marcijan, Radioklub Ludbreg)

Na njegovom putu tijekom osnovnoškolskog obrazovanja i natjecanja pratilo ga je nekoliko mentora. – U samom početku sve do sedmom razreda, tu je bila učiteljica Marina Hrnčić koja me potaknula i uputila na Zajednicu tehničke kulture grada Ludbrega. Na njezin prijedlog počeo sam pohađati sve moguće radionice ZTK-a pod vodstvom tajnika Ivana Marcijana, a na koje idem i danas. – objašnjava Slobodan. Prvenstveno ga je zanimala elektronika, no kako je u tom periodu bio učenik petog razreda nije se mogao natjecati u području za osmaše. – Na prijedlog učiteljice tamo iskušao sam se u području maketarstva i modelarstva gdje se nisam baš previše proslavio. Druge godine, 2018. u natjecateljske vode bila je vraćena nova-stara kategorija pod nazivom ‘Radiokomunikacije’. Moje težnje za natjecanjem u elektronici još su uvijek bile velike, pa je došla kao „šlag na tortu“. Ubrzo sam postao natjecatelj iste, pod pripremom mentora Maria Lohajnera koji je sa mnom bio sve do kraja. – otkriva Slobodan kojem je dodatna podrška u osmom razredu bila tada nova učitelja Tanja Ceglec. – Nisam imao prilike previše surađivati s njom zbog situacije s covidom, no na kraju smo ipak svi zajedno uspjeli i ispunili moje snove! – zadovoljan je.

Želja za tehnikom kod njega postoji od malih nogu, a dokaz tome su svi njegovi dječački „izumi“ na koje je u ono vrijeme bio jako ponosan. Danas je pak ponosan na izum koji ga je vinuo u sam vrh države. – Na državnoj razini svi smo imali zadatak izraditi i izmisliti potpuno, od osnove, neku funkcionalnu igračku isključivo na temelju materijala sa županijske razine. To je naravno bio i moj pobjednički rad, koji se, moglo bi se reći, nije mogao mjeriti s ostalima. Dao sam mu pomalo čudan naziv ‘Zamka za COVID V-19“’, zbog situacije odgađanja državne razine i same kompleksnosti da se na igrački odigra igra, komplicirana baš kao i bolest. To je zapravo jednostavan set-reset sklop s nekoliko dodatnih komponenata koje upotpunjuju priču. Igračka funkcionira na način da u slučaju dodira žice palicom, zelena svjetlosna signalizacija zamjenjuje crvenu uz zvučnu tona visine 1000Hz. – objašnjava Slobodan Popović.

Pobjednički izum 'Zamka za COVID V-19'
Pobjednički izum ‘Zamka za COVID V-19’ (Slobodan Popović, Radioklub Ludbreg)

Zahvaljujući tom izumu i pobjedi na državnoj razini natjecanja uvršten je među 282 najbolji učenika u školskoj godini 2019./2020. za što je primio već spomenutu nagradu ‘Oskar znanja’. – Iako nisam bio svjestan nagrade, te naravno još nisam, prvenstveno smatram da mi služi kao poticaj za daljnje ulaganje u tehničku kulturu kao predmet i želju za širenje svojeg znanja te prenošenje istog jednog dana na druge. – kaže mladi tehničar koji je svoje srednjoškolsko obrazovanje nastavio u tom smjeru. Upisao je Elektrostrojarsku školu u Varaždinu.

– Elektrostrojarska škola Varaždin koju sam upisao s razlogom da nastavim svoj životni put, nije mi donijela neki veći napor. Odabrani smjer Tehničar za mehatroniku, kojeg poneki smatraju dosta zahtjevima, mi za sada odgovara kao učeniku kojega zanima tehnička kultura. Nakon završene škole sa sigurnošću mogu reći da planiram upisati neki fakultet elektrotehnike ili strojarstva s ciljem da jednog dana postanem učitelja tehničke kulture u osnovnoj školi. Što se tiče natjecanja, za sada nemam neka u planu osobno za sebe, već se posvećujem mentoriranju novim mladim nadama u mojem bivšem području natjecanja – Radiokomunikacije. – objašnjava svoje ciljeve Slobodan.

Na natjecanjima, kaže, nikad nije sudjelovao s ciljem da pobijedim već da sudjelujem i čim duže širiti iskustvo. – Svaki životni put nekada se ostvari, bilo to brže ili kraće. To ovisi zapravo u nama samima, koliko to želimo i da li želimo ulagati u tako nešto. Onaj kojega to stvarno interesira, sam će pronaći u sebi način da pobjedi bez obzira na okolnosti. – za kraj poručuje Slobodan.

Zrelost ovog petnaestogodišnjaka je neupitna i vjerujemo kako će s lakoćom prolaziti sve prepreke s kojima će se eventualno susresti i da će, kako i sam kaže, ostvariti svoj životni put. Mi mu u tome želimo puno uspjeha.


 Kako izgleda natjecanje iz ‘Radiokomunikacije’?

– Samo natjecanje se u osnovi sastoji od izrade praktičnog rada, prezentacije istog i rješavanja teorijskog ispita gradiva cijele školske godine koju neki natjecatelj pohađa. Konkretno u mojoj kategoriji ‘Radiokomunikacije’ u koju dalje planiram ulagati vremena iako više nemam mogućnosti za natjecanje, suprotstavljaju se učenici od petog do osmog razreda. Za konačni uspjeh izrađuju jednostavne radioamaterske elektroničke sklopove. Pomoću takozvanog uređaja za prijem signala, Radiogoniometra, traže „Lisice“, to jest sakrivene odašiljače radio signala kod kojih dojavljivaju koordinate položaja. Meni takve stvari ne predstavljaju nikakav problem jer sam uz uspješno i uporno mentorsko sve savladao. Kategorije su podijeljene u dvije skupine: H program – vezan isključivo za školu i P program – vezan uz školske aktivnosti. Tu su još kategorije kao elektronika, obrada materijala, automatika, robotika… Privlači me prvenstveno jer objedinjuje moja područja interesa kao što su radiogoniometrija (traženje tih odašiljača) i elektroniku, a onda kasnije zbog same zanimljivosti sudjelovanja na istoj. – otkriva Slobodan.