);
Oživjeli zaboravljeni običaj ručne košnje trave

Oživjeli zaboravljeni običaj ručne košnje trave

U našim je krajevima jedan od najvažnijih poslova bila kosidba. Nekad je svaki muškarac znao kositi, i tome se učio od malih nogu. Danas je takav način rada gotovo zaboravljen. Ručne kose zamijenile su kosilice, flakserice i one traktorske kose.

Udruga ‘Život’ Društvo za biološko – dinamičko gospodarenje Ludbreg sa sjedište u Čukovcu u sklopu manifestacije pod nazivom ‘Kosci kosiju kose zvoniju’ prve se subote u mjesecu prisjetila upravo na te starinske običaje ručne košnje i pretepanja trave.

Na livadi ispred društvenog doma u Čukovcu tom su se prigodom ponovno mogli čuti zvuci brušenja kose i košenja trave, ali i vidjeti prikaz pretepanja i slaganja sijena u kupove.

– Danas je mehanizacija u potpunosti zamijenile ručne kose koje su nekad bile glavno sredstvo za košnju trave. Košnja ručnom kosom znala je trajati po cijeli dan, ovisno i veličini polja, a danas ste gotovi kroz sat, dva. Kosili su muškarci, ali i žene. – objašnjava Nada Ivanić, predsjednica udruge ‘Život’.

Što se same košnje trave tiče, najvažniji dio priprema bilo je klepanje i brušenje kose, jer ako nije bila dobro sklepana i nabrušena, uloženi napor morao je biti puno veći.

Prisjetili se starog običaja

Nakon okupljanja u društvenom domu, sudionici manifestacije krenuli su na livadu nasuprot. Na ramenima su se nosile kose, rasove i zubače. Glavni protagonisti prikaza košnje bili su prijatelji udruge, kosac Vlado Ošpuh i kosačice Katica Namjesnik, Štefanija Horvatić, Vera Stančin i Katarina Čurila.

Britki zvuk košnje prizvao je neka, pa ne tako davna vremena. Štefanija Horvatić prisjetila se svoje mladosti kada je s muškim ukućanima znala ići u košnju trave.

– Muškarci su nekad za plaću išli kosit sinokoše, a mi žene, nakon kaj smo nahranile doma svu živinu, smo išle rastepat za njima. Kroz dva dana smo ponovno išle okretati travu da se bolje posuši. Nakon kaj se trava posušila slagali su se kupovi da bi lakše sijeno natovarili na voz. – ispričala nam je.

Upravo je tako bilo i ovog puta, doduše u nekoj ubrzanijoj varijanti. Nakon košnje trave, slijedilo je pretepanje i slaganje sijena na kup. Neizostavan je bio i težački ručak u polju koji je bio poticaj za zajednički razgovor sudionika i prisjećanje anegdota s polja.

Na kraju spomenimo kako su ovu manifestaciju, ali i rad Udruge sponzorirali: Varaždinska županija, Grad Ludbreg, Općina Veliki Bukovec, Općina Sveti Đurđ, MO Čukovec, te obrtnici, OPG-ovi i građani Varaždinske županije.

error: Sadržaj je zaštićen !!
Skip to content