Poznati ludbreški zlatar Antun Topalović krajem veljače zatvara svoju Zlatarnicu Antonio. Gospodin Topalović rodom je iz Janjeva mjesta blizu glavnog kosovskog grada Prištine i u Ludbreg je doselio u lipnju 1996. godine.
– Janjevo je hrvatsko naselje nastalo u 14. stoljeću dolaskom starih Dubrovčana, a koje je nakon 2. svjetskog rata rata brojilo čak 5500 stanovnika. Naselje je dobilo ime po prvoj ženi koja je prije više od 700 godina stigla u selo, a zvala se Janja. Svojevremeno je u blizini Janjeva bio je najveći rudnik zlata na Balkanu ‘Novo Brdo’. Hrvati su u Janjevu preživjeli i Osmanlije, i prvi i drugi svjetski rat, ali su za vrijeme Domovinskog rata morali otići. Nakon egzodusa u veljači 1993. najviše njih smješteno je u Kistanju. Sada u Janjevu živi tek 300 Hrvata zahvaljujući svećeniku Mati Paliću. – rekao je Antun.
Prije dolaska u Ludbreg Antun je imao zlatarnicu u Poreču i Zelini. U Ludbregu je pak poslovao na tri lokacije.
– U Ludbreg sam se doselio sa 43 godine i nakon 22 godine poslovanja odlazim u mirovinu. Imam sina Paška nasljednika koji će se nastaviti baviti ovim poslom. Na tržnici u zagrebačkoj Dubravi imamo lokal gdje ćemo pod istim imenom poslovati od 1. ožujka. Vjerujemo da ćemo imati više mušterija nego u Ludbregu jer tamo tržnicom dnevno prođe preko tisuću ljudi. Ovdje kraj zlatarnice dnevno prođe dvadesetak ljudi, uđu dva-tri, a ima slučajeva kada čak po dva dana uopće nema kupaca. Dakle, prisiljen sam zatvoriti radnju jer se ne isplati držati otvorenom. Kupovna moć građana je mala, a osim toga puno mladih parova odselilo je iz Hrvatske. Starijim ljudima važniji su lijekovi, a nakit si mogu priuštiti samo imućniji građani. – požalio se Antun.
Nekad su u Ludbreg nakit dolazili kupovati i ljudi sa Koprivničkog i Varaždinskog područja, a također i iz Međimurja.
– Djevojke vole nositi nakit pa su dečki kupovali zlatni nakit curama. Nakit se kupovao za zaruke, rođendane, za poklone prilikom krštenja, svete potvrde i sl.. Danas su rijetki oni koji kupe cijeli komplet za vjenčanje: narukvicu, lančić i naušnice. U posljednje vrijeme srebrni nakit je popularniji od zlatnog zbog osjetno niže cijene. Ljudi koji imaju novce kupuju bijelo zlato jer je ono trenutno u modi. – pojasnio je gospodin Topalović.
Tijekom dugogodišnjeg boravka u Ludbregu naš sugovornik je stekao popularnost i puno poznanika.
– Često sam s prijateljima ‘zaružio’ do jutra v goricama. Fešte su bile kod Jakopčina, Hladnića, Tomašića, Gače, Mihalića i mnogih drugih. Za Ludbreg me vežu lijepe uspomene i žao mi je što odlazim. Odluku o odlasku nije bilo lako donijeti. Osjećao sam popularnost i poštovanje Ludbrežana s kojima sam uvijek imao pošteni suradnički odnos. Mnogima sam nakit dao na rate pa čak i ‘na vjeru’ i većina njih je uredno došla kasnije platiti. Isto tako mi je žao što su ljudi osiromašeni i što su morali u razdoblju financijske krize prodati ‘obiteljsko zlato’ kupljeno možda baš u Zlatarnici Antonio. Pozdravljam sve koji su mi ukazali povjerenje i koji su koristili usluge moje zlatarnice. – zatvorio je Antun jedno poglavlje svog života.