Za početak je bila dovoljna samo jedna riječ. Nakon par minuta tipkanja na starom pisaćem stroju iz 80-ih godina prošloga stoljeća nastala je pjesma. Potom odobravanje, pljesak ali i pokoja suza.
Zanimljivim performansom Matka Abramića „Reci mi riječ i napisat ću ti pjesmu“ na Gradskoj tržnici u Ludbregu, Gradska knjižnica i čitaonica ‘Mladen Kerstner’ započela je svoje aktivnosti u sklopu obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige. Mala družina strpljivo je izgovarala riječi, a Matko je veoma brzo natipkao pa potom odrecitirao tek napisanu pjesmu. Vrijeme je brzo prošlo pa su za nešto više od sat vremena okupljeni imali prilike čuti 15 pjesama.
– Interakcija je bila baš dobra, ljudi su zadovoljni, veseli, bilo je i suza. Kad pišete pjesmu onda potaknete sebi i drugima neke emocije koje možda tu čuče i dobro je. Sunce nam se probilo iako je prognoza rekla potpuno oblačno, divno je bilo. Pročitao sam par pjesmica iz svoje knjige „Reci mi stihomašina“. Dosta ljudi je došlo, tu su se muvali. Plac je idealno mjesto da spojimo neki šušur, ako se želimo družiti međusobno pa da malo i o knjigama popričamo. – objasnio je Matko Abramić.
Performansom je posebno bio oduševljen mlađi dio publike. Marko Črepinko kazao je kako je ovo jako unikatna pojava u Ludbregu. – Iz ničega praktički stvara prekrasne pjesme.- zaključio je.
S njim se složio i Mihael Katalenić. – Jako interesantan performans, baš točno jedna stvar koja fali ovak malome gradu, konkretne kulturne naobrazbe bumo rekli, i predivna pojava, stvarno. Od jedne riječi ispadne predivna pjesma nastala na mjestu, unikatna je, savršena sama za sebe. –
Anja Štefančić sretna je što se ovako nešto uopće događa u našem gradu. – Baš fali takvih sadržaja, trebalo bi malo više. A dobro, sad je krenulo, krenulo je. – pozitivna je.
Ovogodišnja tema Mjeseca Hrvatske knjige posvećena je upravo mladima, a moto je Misli na sebe, čitaj. Ukazuje na specifična obilježja današnjih mladih – mobitel u ruci, ekološka osviještenost, kao i osamljenost i zabrinutost.
Kako potaknuti mlade na čitanje?
– Može se desiti da se praviš da čitaš, a onda odeš doma i ne čitaš. Ako sadržaj postane blizak, poput ovog performansa koji je dosta blizak čitanju poruke na mobitelu, pa se mogu stati, imaju vremena, nema isprike za poeziju. Poezija je kratka i brza, zapravo bi se poezija mogla čitati jako puno s obzirom da je slična društvenim mrežama. Brzo, može biti duhovito, tako se i priče mogu pisati, ima takvih autora, samo treba doći do mladih i podsjetiti ih da dignu pogled. Mobitel spušta pogled, a kad nekoga sretneš vraća taj dobar dan. Nije da mladi ne čitaju, primjećujem da jednostavno preskaču i te stvari. To je recimo to, i onda se začude kad od nekog čuju dobar dan, kako si. To im mi trebamo vratiti da se i mi počnemo više družiti jer i mi buljimo u mobitele, pa ajmo čitati zajedno s mladima. – zaključio je performer Matko Abramić.
Foto i tekst: Gradska knjižnica i čitaonica ‘Mladen Kerstner’
