Puno sem prešel sveta,

i fnogi lepi videl kraj

Al srce navek me je vleklo

V Ludbreg, v zavičaj.

Tim je stihovima opisivao ljubav prema rodnom kraju. Kajkavski pjesnik rođen 19. siječnja 1923. godine Ludbreg je nosio u sebi kud god išao, i u svojim mu se pjesmama uvijek vraćao.

On je Božo Hlastec. Po zanimanju je bio građevinar, a pisao je kajkavske pjesme vezane uz rodni kraj Ludbreg i Samobor, gdje je živio.

Svoju kajkavsku poeziju objavljivao je u Samoborskim novinama, Kaju, Kajkavskom kalendaru, te je nagrađivan na smotrama kajkavskog pjesništva u Zelini, Zlataru, Samoboru i Krapini. Čak desetak njegovih pjesama je uglazbljeno, te je zastupljen u nekoliko antologija i zbornika kajkavske poezije: Stari poti, Zvezde nad Sanoborom, Podravske senje, Na zemlji tragi. Izdao je 5 zbirki kajkavske poezije.

U znak sjećanja na njegovo stvaralaštvo ludbreška Gradska knjižnica i čitaonica “Mladen Kerstner” svake godine priprema manifestaciju Dani Bože Hlasteca. Programi u sklopu manifestacije traju od 19. siječnja kada je Hlastec rođen, do 26. siječnja, dana njegove smrti. No, kao i protekle godine, zbog aktualne epidemiološke situacije klasični program obilježavanja će izostati, barem u obliku “uživo”.

Tradicionalni Recital kajkavske poezije ‘Božo Hlastec’ koji se održava u sklopu Dana Bože Hlasteca ovog će tjedna biti prezentiran u virtualnom obliku.