Koprivnički pisac Marko Gregur napisao je povijesni roman čija radnja je smještena u 17. stoljeće. Riječ je o romanu Kak je zgorel presvetli Trombetassicz koja je u sklopu programa gradske knjižnice ‘Čitajmo grofovski’ predstavljena ludbreškoj publici.

Marko Gregur (Koprivnica, 1982.) završio je stručni studij poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, preddiplomski studij odnosa s javnošću i medija na Visokoj školi za odnose s javnošću i studij medija Kairos (VERN) te specijalistički diplomski studij međunarodnih odnosa i diplomacije na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld.

Piše poeziju i prozu, koju je objavljivao u mnogim domaćim časopisima i novinama, kao i u časopisima u desetak stranih zemalja. Dobitnik je više nagrada među kojima su: nagrada “Ivan vitez Trnski”, “Ulaznica” te nagrada “Prozak” za najbolji prozni rukopis autora do 35 godina starosti.

Objavio je zbirku poezije “Lirska grafomanija“te zbirke priča “Peglica u prosincu” i “Divan dan za Drinkopoly”. Pokretač je festivala „Alpe Jadran Festival mladih pisaca“, član je i predsjednik odbora međunarodnoga festivala književnosti „Galovićeva jesen“, voditelj književne tribine „Libarenje“, jedan od pokretača i glavni urednik časopisa Artikulacije.

Na pisanje ovakve vrste romana potaknuo ga je povjesničar Hrvoje Petrić koji mu je govorio da bi bilo dobro da napiše povijesni roman o Koprivnici. – Kako je on stručnjak za 17. stoljeće navijao je upravo za 17. stoljeće. Ja sam smatrao da ne znam dovoljno o tome, a onda mi je on darovao svoju knjigu Koprivnica u 17. stoljeću i knjigu Zapisnici poglavarstva Grada Koprivnice 1639. – 1700. koju je priredila Karmen Levanić i to me je potpuno povuklo. – otkriva autor i dodaje kako je cilj romana bio ukazati na neke točke i trendove današnje kulture ili nekulture, ne s povijesnim odmakom, nego s odmakom u povijest, što je pozicija u kojoj se on osjeća ugodno i iz koje može stvoriti satiričan tekst. – Ljudi onome što je bilo prije tristo godina pristupaju bez emocija pa su u stanju jasnije pročitati tekst. – zaključio je.

Roman je pisan na podravskom kajkavskom, a nađe se u njemu i predgajskog pravopisa.

-Kajkavski je, kao i ostali dijalekti, zapostavljen i protiv toga se treba boriti. Meni je važan i koristim ga gotovo u svim svojim djelima, u nekima više, a u nekima manje. Moram naglasiti da uopće nisam razmišljao pisati ovaj roman na kajkavskom. Međutim, kada sam sjeo i krenuo, jednostavno je ta prva rečenica sama došla. – otkriva autor. S obzirom da kajkavski nije standardizirani teško se probija u hrvatskoj književnosti, međutim Gregurov roman čita se u svim govornim područjima. – Javljaju mi se ljudi iz Zadra ili primjerice Dubrovnika gdje, rekli bismo, nema ni k od kajkavskog. Ne shvate svaku riječ, ali nekako funkcionira. – dodaje Marko Gregur.

Roman Kak je zgorel presvetli Trombetassicz preveden je na slovenski, dramatiziran za Hrvatski radio, objavljen kao zvučna knjiga i dobitnik je nagrade Katarina Patačićkao najbolja knjiga na kajkavskom dijalektu 2017. godine.

Radnja romana smještena je u Koprivnicu u drugu polovicu 17. stoljeća u doba Zrinsko-frankopanske urote, a govori o pokušaju stjecanja veće narodne samostalnosti i o emancipaciji od njemačkog elementa. Pisan je u prvom licu, iz perspektive Paulusa Ayticha, uznapredovalog službenika u magistratu koji je uvjeren da će mu pismenost donijeti moć i – ljubav. Tako se sa sucem Trombetassiczem i ostalim zavjernicima upušta u opaku političku igru. – U romanu su, zbog stvaranja atmosfere, ali i jednostavno zato što su iznimno zanimljivi i jer su se fenomenalno uklapali u radnju, korišteni dijelovi zapisnika iz 17. stoljeća, i taj je jezik već pomalo zaboravljen. Može se shvatiti o čemu je riječ, ali velik je broj danas većini ljudi, pa i meni, nepoznatih riječi. Tu mi je puno pomogao dr.sc. Mario Kolar, koji je priredio rječnik koji je dodan knjizi. – objasnio je Marko Gregur tijekom druženja s ludbreškom publikom koje je proteklo u opuštenoj atmosferi.

Razgovor s autorom vodila je Gordana Lovrečić, a dinamičnosti predstavljanja romana pridonijela je Neda Njegač otpjevavši nekoliko zavičajnih pjesama te Aleksandar Horvat interpretiravši dijelove romana. Za kraj napomenimo kako je ovo bio posljednji program gradske knjižnice u sklopu Mjeseca hrvatske knjige.