Dečki, kapa do poda! 

Ludbreg može reći da se već polako i navikao na uspjehe svojih sportaša, kako profesionalaca tako i amatera, no uvijek iznova razvesele novi rezultati i nova postignuća. Jedno takvo je i ono dvojice ludbreških trkača amatera – Zenila Vugrinca i Igora Varge. Za njih je početak ovog mjeseca bio period koji će pamtiti do kraja života. Zašto? Istrčali su jednu od najtežih ultra maraton utrka na svijetu, onu dugu 171 kilometar sa čak 10.300 metara uspona. 

Kako su počeli? 

Igorova trkačka priča počela je nešto prije Zenilove. – Tamo negdje 2014. godine na TV-u sam sa kolegom gledao emisiju o Škrapingu  (kombinacija penjanja, skakanja, trčanja, hodanja i snalaženja u prirodi), zdopalo nam se sve to skupa pa smo došli na ideju da odemo do Kumrovca i isprobamo nešto slično. Tamo sam zapravo istrčao svojih prvih 25 kilometara. – prepričava Igor, ujedno ravnatelj Dječjeg vrtića Iskrica. Zenilovo i Igorovo poznanstvo trajalo je od ranije, a povezuje ih i adresa. Naime, obojica žive u Ulici Braće Radić u kojoj je Igor odrastao, a Zenila dovela ljubav.  – Prva zajednička utrka bio je tracking na Cresu, čini mi se kojih 33 kilometara dužine. Tu smo čak i jednog trkača spašavali od utapanja. Naš plasman je bio dosta dobar, 13. ili 14. u poretku, što nam je dalo elana. Nakon toga smo zaredali još par utrka i tako je sve krenulo. – nadovezuje se Zenil.

Utrku Ultra-trail du Mont Blanc koja prolazi kroz čak 3 države – Francusku, Italiju i Švicarsku, Zenil je istrčao za 41:27 sati, a Igor za 43:28 sati što je fantastičan rezultat s obzirom da je par mjeseci prije utrke ležao u krevetu sa gipsom na nozi i pitanjem hoće li uopće sudjelovati. 

– Cilj nam nije bio ostvariti nekakav poseban rezultat nego jednostavno izdržati sve i završiti utrku. Bilo je tu puno odricanja i rizika. Na svakom treningu riskiraš neku ozljedu. – objašnjava Zenil.  

– Ja primjerice, zbog već spomenute ozljede noge nisam toliko trenirao na tim visinskim razlikama i u uvjetima sličnim Mont Blanc-u. Zato sam i imao malih poteškoća gotovo pri samom kraju utrke. Naime, na posljednjem vrhu temperatura je bila u minusu 5 stupnjeva. Tu sam počeo osjećati probleme sa disanjem, jednostavno nisam mogao doći do zraka. Zenilova pomoć mi je tu  puno značila. – prepričava Igor. 

Obzirom na popularnost i veličinu utrke, broj mjesta je ograničen stoga trkači koji žele nastupiti na utrci moraju skupiti određen broj bodova na maksimalno tri utrke unatrag dvije godine te imati sreće na ždrijebu kako bi uopće dobili priliku natjecati se. Dečki su je ovoga puta imali. Na stazi su proveli dvije noći. Startali su s kišom, finiširali sa suncem. Međutim, bilo je nekoliko dionica na kojima su bili proglašeni i zimski uvjeti te se od trkača zahtjevala zimska oprema.

Cijela utrka organizirana je na način da je uz stazu postavljeno desetak checkpointov-a odnosno okrijepnih stanica. – Utrka je vrhunski organizirana, prate te kamere i GPS. Kasnije možeš pogledati grafikone brzine, visine, koliko vremena si proveo na kojoj stanici i slično. Stvarno sve pohvale organizatorima. – dodaje Igor. 

Velika pomoć samim trkačima tijekom utrke su i njihovi supporteri koji imaju pravo dočekati ih na pet okrijepnih stanica. – To su bili Ivan Štefičar i Marijan Lonjak, dečki koji su utrku završili prethodnih godina. Oni su točno znali kako se osjećamo i što nam u kojem trenutku treba. Donosili su nam rezervnu odjeću i svu ostalu potrebnu opremu. Kad bi stigli do stanice na kojoj su nas oni dočekali, lijepo bi sjeli, oni bi nam već pripremili hranu – domaće čvarke, kosanu mast, pohance i slično, mi bi se najeli i samo krenuli dalje. Nismo morali o ničemu brinuti jer su oni brinuli umjesto nas. Bez njih bi cijela utka bila jako jako teška. Supporteri ti daju 30% više šanse da je završiš. – slažu se dečki. 

 

 SRD 315 SJEVEROZAPAD

 

Moramo spomenuti kako su dečki članovi varaždinskog trkačkog kluba SRD 315 Sjeverozapad, a uz njih utrku je istrčalo još troje klubskih kolega. Mario Erdec iz Đurđevca utrku je istrčao za 45:18 sati jednako kao i Jelena Sekelj iz Varaždina dok je Ranko Orehovec iz Čakovca na cilj stigao nakon 45:34 sati. Kraću rutu utrke dužine 100 km, uspješno je finiširao i Kruno Tomljanović iz Virovitice. Njima također čestitamo na uspjehu!

Od ukupno 2 561 sudionika njih oko 750 nije izdržalo cijelu utrku. Zbog toga uspjeh naših trkača ima dodatnu veličinu. I oni sami postali su toga svjesni čim su se počeli spuštati prema cilju. – Svi ti plješću, francuzi viču „allez, allez“, „courage“, svi te bodre, tapšaju po leđima, čestitaju. To traje posljednjih 5 kilometara koje onda jednostavno prolebdiš. Što se samog spusta u grad tiče, to su bili špaliri ljudi, bubnjevi, udaraljke… – još uvijek pod dojmom prepričavaju dečki i dodaju: to

jednostavno treba probati! 

Što se tiče povratka kući, jedan veći dio prespavali su u kombiju. Međutim, pri samom dolasku u Ludbreg, točnije u Ulicu braće Radić, razbudila ih je odnosno iznenadila grupica ljudi koja će im zauvijek ostati u sjećanju. – Bili su to poznanici i prijatelji rekreativci, kolege iz SRD 315 Sjeverozapad i naravno obitelj. Jako su nas lijepo dočekali i puno im hvala. Jedno lijepo iznenađenje. –  

Kad su već krenuli sa zahvalama, Igor i Zenil morali su spomenuti i sponzore bez čije pomoći bi cijeli pothvat bio teško ostvariv. – Veliko hvala Fitness centru Impuls, Grafičar-u, Inox-mont-u VS, PD MIV-u, Lunar-u, Centru Kovačić, Dječjem vrtiću Iskrica, Gradu Đurđevcu, Zajednici sportskih udruga grada Đurđevca, nadalje Parkovima VŽ, Bazenima Erdec, SRD 315 Sjeverozapad, Aquakori i prijateljima rekreativcima. – poručuju dečki. 

Posljednji redak ovog teksta, odlučili su pak rezervirati za zahvalu svojim suprugama koje su tolerirale sva njihova izbivanja za vrijeme treninga te im bile najveća podrška.

 

Foto: SRD 315 Sjeverozapad

Savjet za one koji se žele okušati na Mont Blanc-u 

-Nikad odustati! Dok misliš da više ne možeš, možeš. Bitno je pristupit svemu pametno  i početi s malim ciljevima, kao što je za početak završiti utrku neovisno o plasmanu. Treba se posvetiti sebi i osluškivanju sebe i svojih mogućnosti. – poručuju Zenil i Igor.