Proračunom većim od 2 milijuna kuna “Ludbreško sunce” zaključit će godinu na izmaku. Za sedamdesetak korisnika u ovoj udruzi na dnevnoj bazi skrbi preko 20 zaposlenih. Za razliku od udruga koje se sastaju na tjednoj, mjesečnoj ili godišnjoj bazi, ova udruga živi 24 sata dnevno.
– Mi živimo svaki dan punim plućima, svaki dan ovdje se poslužuje sedamdesetak osoba kroz nekoliko obroka – kaže Ruža Zlatar, predsjednica udruge “Ludbreško sunce”. Udruga je sredinom prosinca održala svoju redovnu izvještajnu sjednicu na kojoj su podnijeli izvješće za rad u godini na izmaku, ali i iznijeli planove za 2020. godinu. Iako su i ovu godinu obilježile brojne aktivnosti i radionice, uključivanje u gradske programe i suradnja s udrugama, najveći žal ostaje što tijekom godine nije profunkcionirala treća stambena zajednica.
-Kupili smo i treću kuću za pružanje usluga organiziranog stanovanja uz sveobuhvatnu podršku za odrasle osobe s invaliditetom. Kuća se nalazi u Sigecu, ispunjeni su svi uvjeti za pružanje usluge. Ministarstvo nam je dodijelilo licencu odnosno dozvolu za rad. Kuća je obiteljski uređena, namještena u potpunosti i krenuli smo za ugovorno financiranje no nažalost do današnjeg dana nismo to dobili. Najtužnije je što ima osoba čiji vapaj nitko ne osluškuje, osoba koje samo žele dostojanstven život jer na njega imaju pravo. Bez obzira na Konvenciju ujedinjenih naroda koju je Hrvatska među prvima ratificirala, bez obzira na Ustav RH koji garantira takav život, bez obzira na zakon o socijalnoj skrbi i svim ostalim zakonima, sve je to jako lijepo napisano, ali kada je u pitanju provedba stojimo. Kuća opremljena stoji već godinu dana, ali u njoj nitko nije smješten. Anuitet za nju imamo i otplaćujemo, ali nažalost ugovora o financiranju nema. Tužni smo zbog takve situacije. Majka sam osobe s invaliditetom i znam što takva situacija znači – kaže Ruža Zlatar.
Dodala je i kako je svaki njihov štićenik priča za sebe. Svatko od njih nosi svoju životnu priču, svoju dijagnozu, a često i nekoliko njih. Korisnici Ludbreškog sunca su oni najmlađi, od dvije godine starosti pa do onih starijih od 65 godina. Generacijska različitost zahtijeva i različitost u pružanju usluga, a upravo zahvaljujući širokom spektru podrške ludbreška se udruga može pohvaliti kao jedinstvena na nivou države.
– Svako dijete priča je za sebe, svakom djetetu potreban je individualni pristup, to naše tete najbolje znaju. Ima hiperaktivnih, ima onih kojima se ne radi. Ipak, svako dijete je roditeljima i najvrjednije bogatstvo, zato apeliram na roditelje da im budu uzoran primjer kako bi jednoga dana i ta djeca bila pravi ljudi – kaže predsjednica “Ludbreškog sunca”. Samokritična kao i uvijek nije u potpunosti zadovoljna godinom na izmaku. – Uvijek se može bolje. Tko je zadovoljan radom taj nije puno ni radio. Mi smo se trudili. Andreja Macan i ja pratile smo sva događanja na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, radile smo na projektima, dokumentaciji, administraciji i radionicama. Uključivali su se i naši stručnjaci, imamo magistru defektologije i magistru logopediije. Posao kod nas je izazovan, ovo nije homogena skupina, ima puno različitosti i bez novih znanja zaista nema napretka u našem radu i kontinuirano pratimo novitete – zaključuje R. Zlatar. Zahvalila je i svim zaposlenicima “Ludbreškog sunca” koji ju marljivo prate i zajednički na dnevnoj bazi skrbe za preko 70 korisnika. Svojim radom omogućuju im dostojanstven život, brinu o njima kao o članovima svojih obitelji i daruju im osmijeh, ne samo u prosincu mjesecu radosti već 365 dana u godini.