Kažu da u cvijeću leži tiha snaga. Njime pokazujemo svoju naklonost, zahvalnost ili osjećaj prijateljstva. Njime izražavamo ljubav, popravljamo raspoloženje i uljepšavamo naše domove. Ono nam donosi utjehu u teškim trenucima i njegov jezik razumijemo svi.
Hrvatska ima povoljnu klimu za uzgoj gotovo svih vrsta cvijeća i ukrasnog bilja. Međutim, ‘kolijevka’ vrtlarske i cvjećarske proizvodnje je u okolici centra svijeta.
Ludbreg i okolne općine prepoznatljivi su upravo po brojnim cvjećarima koji čine 80 posto od 60 posto ukupne hrvatske proizvodnje cvijeća. Dakle, ludbreška regija čini gotovo pola hrvatske proizvodnje cvijeća.
Riječ je o proizvodnji koja iziskuje mnogo truda, napora i fizičkog rada. To najbolje mogu posvjedočiti cvjećari s ludbreškog područja koji imaju tradiciju proizvodnje staru preko 30-ak godina.
– Budim se ujutro u 4 sata. Popunim i ‘odradim’ papire koje moram jer kroz dan ne stignem. Od 7 do 15 sati sam u plastenicima zajedno sa svojih 7 zaposlenih žena. Nakon toga već kreću pripreme za sljedeći dan koje ponovno uključuju papire – ponude, otpremnice i slično. U sve to se nekako mora ukomponirati i briga za obitelj, kuhanje, pospremanje. – opisuje nam svoj dan Mirjana koja je uz supruga Dubravka voditeljica OPG-a Herega u Ludbregu.
Unatoč svim naporima i odricanjima kažu kako im njihov posao nije težak jer rade ono što vole, i tako već preko 20-ak godina. – Od kad sam se rodila bila sam okružena cvijeće. Moji roditelji su se bavili i sada se još uvijek bave proizvodnjom cvijeća. Od njih sam naslijedila tu ljubav i prenijela je na svog supruga. Naša samostalna i intenzivnija proizvodnja krenula je 2000 godine na 1500 m² zatvorenog prostora i 6000 m² otvorenog prostora. – otkriva Mirjana Herega.
Prve sadnice koje su zasadili u Ludbregu bile su multiflore. Ubrzo su se počeli širiti da bi na kraju došli do proizvodne površine od 7000 m² zatvorenog prostora i 10 000 m² otvorenog prostora.
Cvjećarstvo je, kažu, posao koji iziskuje konstantan rad tijekom cijele godine.
Godinu započinju sadnjom jaglaca, a nastavljaju s maćuhicama. Potom dolazi balkonsko i vrtno cvijeće, trajnice i jednogodišnje sezonsko cvijeće. – U svibnju nam već stiže sadnja multiflora koje zahtijevaju veliku brigu. Proces proizvodnje traje cijelo ljeto da bi se dobio finalni proizvod kakav vide naši kupci. Prvo se sade u male sadnice, potom u veće. Zatim se trgaju donji listovi, a da ne spominjem konstantno zalijevanje i dohranu. Dakle puna četiri mjeseca brige. – objašnjava naša sugovornica. Nakon multiflora kreću i krizanteme, a u sedmom mjesecu već dolazi i sadnja božićnih zvijezda. Tu su još i ciklame, zimske maćuhice i ostalo sezonsko cvijeće.
Najviše posla ima upravo sada, pred blagdan Svih Svetih, zatim pred Božić i na proljeće. OPG Herega prodaju vrši na kućnom pragu, na zagrebačkoj tržnici Trešnjevka, ali i putem Poljoprivredno cvjećarske zadruge Varaždinski cvijet pa tako njihovo cvijeće možete kupiti i na policama trgovačkih lanaca.
Pogođeni korona krizom
Protekle dvije godine bile su teške i uzgajivačima cvijeća. Početak pandemije sa sobom je donio zatvaranje sajmova i tržnica koje su pojedinim OPG-ovcima onemogućile prodaju proizvoda. – Bacala se hrpa cvijeća jer ga jednostavno nismo imali kamo plasirati. Ne samo mi nego svi. Tražili smo pomoć od nadležnih službi, ali nismo je dobili. No, eto, sada je situacija ipak mrvicu bolja. Oporavljamo se polako i idemo dalje. – objašnjava Mirjana i dodaje kako su sada veći problem cijene repromaterijala koje su otišle ‘u nebesa’.
– Naš proizvod nije baš neophodan za ljudski život i mi cijenu ne možemo isto tako dići ‘u nebesa’ kako bi pokrili svoje troškove. Tu onda nailazimo na problem, ali evo nedamo se i borimo se. -kažu cvjećari.
‘Cvjećarstvo je posao za cijelu obitelj’
Uz OPG Herega nalazi se i OPG Ivo Markulinčić. Osim što su susjedi dijele i ljubav prema istom poslu. Pogađate, cvjećarstvu. Ovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo uistinu je obiteljsko u punom smisli te riječi. Nositelj OPG-a je suprug i otac Ivo, konce u rukama drži supruga i majka Ksenija, a u svemu pomažu i sin Andrej te kćer Marta.
– Ovaj posao ne može voditi jedna osoba. Sve je više papirologije, sve je više posla, a o troškovima da ne govorimo. Troškovi su veći, a zarada je manja. Prisiljen si raditi na veliko, imati veću proizvodnju da bi uopće opstao. Sada smo u tome i nastavit ćemo dokle bude išlo, ali sve je teže. – objašnjava Ksenija i dodaje kako to nije uvijek bio slučaj.
Kada su oni pokretali svoju proizvodnju, prije 30-ak godina, cvijeće je bilo duplo skuplje nego sada. Primjerice multiflora se na tržnici prodavala po 50 kuna, sada je 25 kuna. Dupla pelargonija sada je 7 kuna, a tada je bila 14 kuna.
– Mi smo svoju proizvodnju započeli s 1000 komada krizantema, rezanih. Potom su došle multiflore, a postepeno i svo drugo cvijeće i bilje. Najviše posla ima zadnji deset dana listopada, pred Božić i na proljeće kada su najtraženije surfinije, pelargonije i muškatlini. – priča nam Ksenija.
Okušali su se i u uzgoju povrća. – Kad nas je pogodila korona kriza morali smo se na neki način prilagoditi tržištu. Zatvorili su se sajmovi, tržnice, a propao nam je i velik broj cvijeća koje inače izvozimo u Sloveniju. Odlučili smo stoga saditi i prodavati povrće. – objašnjava sugovornica i dodaje kako ni ove godine situacija nije bajna. – Ponovno nam je, zbog ‘zatvaranja’ Slovenije i uvođenja covid potvrda za ulazak u pojedine trgovačke lance, ostalo cvijeće koje je trebalo u izvoz. Većinom se radi o multiflorama. Vidjet ćemo, možda ćemo ih uspjeti prodati ovdje u Hrvatskoj. Nakon multiflora dolaze božićne zvijezde, pa možda one spase stvar. –
Ni prodaja na domaćem tržištu još uvijek nije na onom nivou na kojem je bila prije 2020. godine.
OPG Ivo Markulinčić svoje proizvode prodaje putem Poljoprivredne zadruge ‘Cvetek’, na kućnom pragu te sajmovima i tržnicama. – Na tržnici je sve manje ljudi. Mladi jednostavno nemaju naviku kupnje na placu. Možda je razlog fiksno radno vrijeme koje im to onemogućava. Dakle, ostaje nam starija populacija. Nakon njih ne znam tko će više kupovati na tržnici. – objašnjava situaciju Ksenija Markulinčić i dodaje kako će se unatoč svim neprilikama pokušati održati.
U ludbreškoj regiji proizvodnjom cvijeća bavi se preko 60 OPG-ovaca, svi su povezani
– Dosta smo povezani i pomažemo jedni drugima. Ne gledamo se baš kao neka konkurencija jer svatko ima svoje kupce, svoja prodajna mjesta i prodajne kanale. Korektni smo jedni prema drugima i tako treba biti. – kaže Ksenija i dodaje kako je jedino brine što je sve manji interes kod mladih ljudi za ulazak u svijet cvjećarstva. – To je posao koji zahtjeva da si u njemu 100%, a malo ljudi je zapravo spremno na takvo odricanje. To je i pomalo zabrinjavajuće, pogotovo za ovaj naš kraj koji je poznat po dugoj tradiciji proizvodnje cvijeće. – zaključuju cvjećari.